Veleizdajnički proces: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
CrniBot2 (razgovor | doprinosi)
m Bot: Popravak poveznica datuma
CrniBot (razgovor | doprinosi)
m Bot: Popravlja poveznice
Redak 5:
 
Sudilo se Pribićevićevim političkim idejama, kao i političkoj borbi, koju je tada vodila [[Hrvatsko-srpska koalicija]]. Vlasti su nastojale disktreditirati Koaliciju i unijeti u nju razdor optužujući Srbe da su, osim legalne političke borbe, organizirali masovnu zavjeru. [[Čista stranka prava]], koju vodi [[Josip Frank]] ([[frankovci]]), u dogovoru sa bečkim vlastima sudjelovala je u napadima na optužene Srbe i na Koaliciju općenito.
Osnova za optužnicu bila je brošura pod naslovom ''Finale'', kojoj je autor bio [[Đorđe Nastić]], tiskana [[5. kolovoza]]a [[1908]]. u Budimpešti.
 
== Aneksijska kriza ==
Uhićivanja su počela [[18. kolovoza]]a, na rođendan cara [[Franjo Josip I., car Austrije|Franje Josipa I.]]. Istoga dana, vlasti u Beču donijele su odluku o [[Aneksija Bosne i Hercegovine|aneksija Bosne i Hercegovine]]. Ta su dva događaja neposredno povezana: Beč je znao da će proglašenje aneksije izazvati europsku krizu. Trebalo je ppokazati da je postojala protudržavna zavjera sa Srbijom, čime bi se mogla opravdavati aneksija.
 
Nakon proglašenja aneksije [[6. listopada]]a [[1908]]. zavladala je ozbiljna europska diplomatska kriza, u kojoj Rusija i Engleska istupaju protiv tog postupka. Prijetio je rat; optuženi su do ožujka [[1909]]. sjedili u pritvoru i očekivalo se, ako rat počne, da će svi biti obješeni.
 
== Propagandni uspjeh obrane ==
Sam proces potrajao je punih sedam mjeseci. Obrana, koje je vodio [[Hinko Hinković]], dokazivala je da su dokazi ništetni. Dokazano je da je Nastić agent-provokator; u njegovom razobličavanju sudjelovao je i profesor [[Tomaš Masaryk]], kasniji predsjednik [[Čehoslovačka|Čehoslovačke]]. Europski tisak posvetio je suđenju veliku pažnju i Beč je ozbiljno diskreditiran. Ipak su optuženi proglašeni krivim i [[6. listopada]]a [[1909]]. osuđeni na ukupno 173 godine robije.
 
=== Svetozar Pribićević 1931.: Da, bili smo veleizdajnici!===