Nakon uspostave [[NDH]], krajem lipnja [[1941]]. [[ustaše|ustaška]] vlast ga je planirala uhititi. Doznavši za to, [[30. lipnja|30. lipnja]] [[1941]]. odlazi iz Zagreba kod svojeg brata u [[Novi Vinodolski|Novom Vinodolskom]], na području koje je okupirala Italija, a koncem kolovoza u Selce. Ubrzo, preko organizacije [[Komunistička partija Hrvatske|Komunističke partije Hrvatske]] u Selcima, stupa u kontakt s [[Narodnooslobodilački pokret|Narodnooslobodilačkim pokretom]] (NOP) i novčano ga pomaže.
Dva dana po kapitulaciji Italije (tj. [[10. rujna|10. rujna]] [[1943]].) organiziran je njegov put automobilom u [[Otočac]], gdje se susreo sa predsjednikom [[AVNOJ]]-a dr. [[Ivan Ribar|Ivanom Ribarom]], [[Andrija Hebrang|Andrijom Hebrangom]] i drugim vođama [[Narodnooslobodilački pokret|NOP-a]]. Drugi dan vratio se u Selce. Nekoliko dana kasnije pratio je dr. [[Ivan Ribar|Ivana Ribara]] u posjeti [[Krk|krčkom]] biskupu dr. [[Josip Srebrnić|Josipu Srebrniću]], kojega pokušavaju nagovoriti da pruži podršku [[Narodnooslobodilački pokret|NOP-u]] i pošalje nekoliko svojih svećenika za [[vjerski referenti u NOB|vjerske referente]] na oslobođeno područje. Srebrnić je to međutim odbio, a godinu dana kasnije uputio je kleru svoje biskupije okružnicu kojom osuđuje NOP i zabranjuje suradnji s njim.
Na Drugom zasjedanju [[ZAVNOH]]-a u [[Plaški|Plaškom, [[12. listopada]] [[1943]]., održao je govor, koji je tiskan u ''Vjesniku Jedinstvene Narodno-oslobodilačke fronte Hrvatske'' u broju od [[20. studenog|20. studenoga]] [[1943]]. kao uvodni tekst, a dvaput je tiskan i kao brošura na ciklostilu.
