Umjetnost starog Rima: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 99:
==Skulptura==
 
[[Slika:Capitoline Brutus Musei Capitolini MC1183.jpg|thumb|left|200px|'''Bista Rimljanina (vjerojatno Lucije Brut)''', 3. st. pr. Kr., [[bronca]] s bijelim i smeđim inkrustratom u očima, visina 32 cm, Palazzo dei Conservatori, [[Rim]].]]
[[Slika:Bust Roman 200 CE toga Glyptothek Munich 382.jpg|thumb|200px|Rimska skulptura je bila originalna i odlikuje se karakternim [[portret]]ima kao što je ova '''bista nepoznatog Rimljanina''' iz Gliptoteke u [[München]]u. Mramor visine 64.5 cm.]]
Počeci rimske skulpture oslanjaju se na [[Etrurska umjetnost|etruščansku]] skulpturu ili su doslovna kopija grčkih majstora u mramoru. Dok su u [[Umjetnost stare Grčke|klasičnoj Grčkoj]] interesi bili usredotočeni na traženje, oblikovanje općeg, idealnog ljudskog lika, u rimskoj je umjetnosti akcent na prikazivanju pojedinačnog, karakterističnog. To najbolje dolazi do izražaja u mnoštvu '''[[portret]]a rimskih građana''' (14 000 statua).
 
Line 112 ⟶ 114:
Najpoznatiji [[trijumfalni stup]] u Rimu je svakako '''[[Trajanov stup]]''' visok 38 m, (106. - 113.) podignut u spomen [[Trajan]]ovih osvajanja [[Dacija|Dacije]]. On je ukrašen od baze do vrha narativnim reljefima koji u vidu spiralne trake obavijaju stup i u plitkom reljefu prikazuju pobjedonosni rat protiv Dačana. Na pretrpanom reljefu postignuta je zavidna karakternost, čak i portretnost svakog lica, bogata igra svjetlosti i sjene i mnogostruki prostorni planovi. Unutar stupa nalazi se stubište, a na vrhu stubišta se nalazila skulptura Trajana (danas Sv. Petra).
 
[[Slika:Rome-MuseeCapitole-ConstantinSurCheval.jpg|thumb|left|250px|'''Konjanički spomenik [[Marko Aurelije|Marka Aurelija]]''' s kaptolskog trga, danas u kaptolskom muzeju u Rimu. Između 165. i 173. g., bronca nekoć pozlaćena, visina 5,12 m.]]
Jedini sačuvani konjanički spomenik je onaj [[Marko Aurelije|Marka Aurelija]], rimskog cara, filozofa i pjesnika (161. - 180.). Na ovoj brončanoj skulpturi veliki oblici su sitnim detaljima spojeni na krajnje prirodan način. Ovo djelo bilo je uzor velikim konjaničkim skulpturama renesanse ([[Donatello]] i [[Andrea del VerrochioVerrocchio]]).
 
[[Slika:Constantine Musei Capitolini.jpg|thumb|200px|'''[[Konstantin Veliki]]''', 313.–324., 2 m visoka glava nekad monumentalne figure, Kaptolski muzej, [[Rim]].]]
'''[[Konstantin Veliki]]''', početak 4. st., mramor, visina 2,44 m, Kapitolski muzej, [[Rim]].
Kada Rimsko carstvo zapada u krizu, u 3. st., umjetnici na kasnim portretima iskazuju svojevrsnu krizu, tako oni izgledaju mistično (Npr. izduženi portret filozofa [[Plotin]]a). Rimski portret se sve više udaljava od objektivne slike stvarnog, a postaje sve više vidljivi simbol duhovne ličnosti. Tako '''portret cara [[Konstantin Veliki|Konstantina Velikog]]''', imperatora koji će priznati kršćanstvo i time, na izvjesno vrijeme, doprinijeti stabilnosti i jedinstvu Rima, je nezgrapan u omjerima i proporcijama, grub i neprecizan u pojedinostima i izrazito ukočena pogleda (kao da želi reći kako vidi sve i svakoga) - više uopćen portret cara nego njegov realističan prikaz. Ogromne, ozarene oči, masivno, nepokretno lice, ne govore nam mnogo o Konstantinovom stvarnom izgledu, ali nam govore veoma mnogo o tome kako je on gledao na sebe i svoje zvanje.
 
Jedna od važnijih promjena u kasnoantičkim reljefima, u odnosu na klasične, jeste gubitak osjećaja za prostor i dubinu.
 
==Slikarstvo==