Razlika između inačica stranice »Mössbauerov efekt«

Dodano 20 bajtova ,  prije 12 godina
bez sažetka
Prema tome, energija uzmaka je puno veća za nuklearne prijelaze (''E''<sub>gama</sub> ≈ 10<sup>5</sup> eV, ''E''<sub>R</sub> ≈ 10<sup>-3</sup> eV), nego za prijelaze u elektronskim nivoima atoma (''E''<sub>el</sub> ≈ 1 eV, ''E''<sub>R</sub> ≈ 10<sup>-11</sup> eV). Posljedica toga je smanjenje energije emitiranog kvanta zračenja za iznos energije uzmaka. Na ovaj se način, energija emitiranog kvanta zračenja, tj. emisijska linija, pomiče prema nižoj vrijednosti od energije nuklearnog prijelaza, dok se apsorpcijska linija pomiče prema višoj energiji za isti iznos ''E''<sub>R</sub>, što je razlog neuspjeha pri pokušaju postizanja rezonancijske apsorpcije nuklearnog gama zračenja.
 
Ovaj gubitak energije zbog uzmaka jezgara uspio je kompenzirati 1951. Moon pomicanjem izvora prema apsorberu odgovarajućom brzinom (koristio je ultracentrifugu) čime se, [[Dopplerov efekt|Dopplerovim efektom]], emisijska linija pomiče prema višim energijama. Ovom je metodom bila pokazana nuklearna rezonantna apsorpcija; brojne druge metode koje su nakon toga razvijene u istu svrhu također su se zasnivale na Dopplerovom efektu.
 
Malmfors je 1952. uspio postići nuklearnu rezonancijsku apsorpciju zagrijavanjem izvora i/ili apsorbera. Time se, uslijed termičkog gibanja atoma, povećava preklapanje apsorpcijske i emisijske linije, te se može opaziti smanjenje registriranog transmitiranog zračenja na detektoru.
99

uređivanja