Wikipedija

Jugoslavenska demokratska stranka: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
Uređivanje teksta. Još radim na članku
Redak 1:
{{radovi24}}
 
'''Demokratska stranka''', odnosno '''Jugoslavenska demokratska stranka''' (službeni naziv) osnovanaje politička stranka koja je [[1919]].djelovala kao strankau [[integralnoPrva jugoslavenstvoJugoslavija|integralnogPrvoj jugoslavenstvaJugoslaviji]]. Puno je ime "Jugoslavenska demokratska stranka", ali u javnostiemigraciji seza redovnovrijeme koristilo[[Drugi samosvjetski "Demokratskarat|Drugog stranka",svjetskog parata]] sete takokraće najčešćevrijeme navodinakon iuspostave ukomunističkog režima [[historiografijaDruga Jugoslavija|historiografijiDruge Jugoslavije]]. KasnijeSlužbeno odbacujeime tustranke ideologiji i ograničenabilo je na''Jugoslavenska izbornedemokratska uspjehe među Srbima na području Srbijestranka''', Vojvodine i Crne Gore. Obnovljenadok je [[1990]].u isključivojavnosti ugotovo Srbijiuvijek (kasnijenazivana dolazisamo i'''Demokratska do raskolastranka''', pa postojese "Demokratskatako stranka"spominje i "Demokratskau strankapublicistici Srbije"i [[historiografija|historiografiji]].)
 
Godine [[1990]]. u Beogradu je osnovana [[Demokratska stranka (Srbija)|Demokratska stranka]], koja se predstavlja kao obnovljena nekadašnja stranka. Ona se poziva na [[Liberalizam|liberalna]] načela ranije (J)DS, ali od početka djeluje isključivo u Srbiji.
== Sažetak ==▼
Na izborima [[1920]]. i [[1923]]. osvaja znatan broj glasova u Srbiji, Crnoj Gori, Vojvodini te u Hrvatskoj i Slavoniji, te manji dio u Dalmaciji, Sloveniji i Bosni i Hercegovini. Godine [[1924]]. inicijator njenog osnivanja [[Svetozar Pribićević]] napustio je stranku te osnovao [[Samostalna demokratska stranka|Samostalnu demokratsku stranku]], koja na izborima [[1925]]. i [[1927]]. preotima demokratima glasove na području Hrvatske i Slavonije te Slovenije. Tako Demokratska stranka ostaje pretežno vezana uz Srbiju, Vojvodinu i Crnu Goru. ▼
 
Nakon uvođenja [[Šestojanuarska diktatura|Šestojanuarske diktature]], stranka i formalno odbacuje "integralno jugoslavenstvo", prihvaća [[federacija|federalizam]] te sa [[Hrvatska seljačka stranka|HSS-om]], [[Samostalna demokratska stranka|samostalnim demokratima]], [[Savez zemljoradnika|zemljoradnicima]] i [[Jugoslavenska muslimanska organizacija|Jugoslavenskom muslimanskom organizacijom]] stvara "Udruženu opoziciju" čiji je lider [[Vladko Maček]]. Tako nastupaju na izborima [[1935]]. i [[1938]].
 
▲== Sažetak ==
Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] njeni predstavnici djeluju u izbjegličkoj vladi u Londonu. Nakon rata obnavljaju svoje djelovanje u [[Druga Jugoslavija|Drugoj Jugoslaviji]], ali ubrzo u tome bivaju onemogućeni. Godine [[1990]]. stranka je obnovljenja i postaje jedna od najvažnijih srbijanskih stranaka.▼
Stranka je osnovana na "Kongresu ujedinjenja" u Sarajevu, u svibnju 1919., sa programom [[integralno jugoslavenstvo|integralnog jugoslavenstva]] i nepomirljive borbe protiv "separatizma" (prvenstveno hrvatskog). Kasnije (od [[1924]].) znatno ublažava pristup, spramna na kompromis sa strankama "federalističkog bloka". Ideologiju integralnog jugoslavenstva napušta 1930-ih godina, nakon uvođenja [[Šestosiječanjska diktatura|Šestosiječanjske diktature]].
 
Djeluje u svim dijelovima tadašnje Jugoslavije. Na parlamentarnim izborima [[1920]]. i [[1923]]. osvajala je znatan broj glasova i mandata u Hrvatskoj i Slavoniji (težište joj je ipak u Srbiji).
 
▲Na izborima [[1920]]. i [[1923]]. osvaja znatan broj glasova u Srbiji, Crnoj Gori, Vojvodini te u Hrvatskoj i Slavoniji, te manji dio u Dalmaciji, Sloveniji i Bosni i Hercegovini. Godine [[1924]]. inicijator njenog osnivanja [[Svetozar Pribićević]] napustio je stranku te osnovao [[Samostalna demokratska stranka|Samostalnu demokratsku stranku]], koja na izborima [[1925]]. i [[1927]]. preotima demokratima glasove na području Hrvatske i Slavonije te Slovenije. Tako Demokratska stranka ostaje pretežnoograničena vezanana uzizborne Srbijuuspjehe na području Srbije, VojvodinuVojvodine i CrnuCrne GoruGore.
 
Nakon uvođenja [[Šestojanuarska diktatura|Šestojanuarske diktature]], stranka je, kao i druge, formalno zabranjena. Postepeno obnavlja svoju djalatnost. Prihvaća suradnju sa strankama "federalističkog bloka" te na izborima [[1935]]. i [[1938]]. nastupa u sastavu ''Udružene opozicije'' čiji je lider [[Vladko Maček]].
 
▲Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] njeni predstavnici djeluju u izbjegličkoj vladi u Londonu. Nakon rata obnavljaju svoje djelovanje u [[Druga Jugoslavija|Drugoj Jugoslaviji]], ali ubrzokomunistički uteror tomeubrzo bivajuspriječava onemogućeni.djelovanje Godine [[1990]].i stranka jese obnovljenjagasi. i postaje jedna od najvažnijih srbijanskih stranaka.
 
 
==Prethodnice==
JDS je nastala ujedinjenjem većeg broja stranaka i grupa iz raznih dijelova novostvorene države, [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca|Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca]].
 
U [[Srbija|Srbiji]], godine [[1901]]. grupa mlađih članova tada vladajuće [[Narodna radikalna stranka|Radikalne stranke]]{{newdsm}} odvojila se i osnovala [[Samostalna radikalna stranka|Samostalnu radikalnu stranku]] europske orijentacije. Stranka ubrzo postaje jedna od najznačajnijih u [[Srbija|Srbiji]] prije [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]].
 
U Hrvatskoj, od [[1906]]. najjača je politička snaga [[Hrvatsko-srpska koalicija]], koalicija nekoliko hrvatskih i srpskih stranaka.
 
==Od osnivanja do Šestosiječanjske diktature==
 
== U prvoj Jugoslaviji ==
=== Osnivanje ===
Ključna osoba, koja je pokrenula ujedinjavanje stranaka i grupa iz Srbije, Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine i osnivanje nove stranke, bio je Srbin [[prečani]]n [[Svetozar Pribićević]]. Ubrzo nakon proglašenja [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca|Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca]] [[1. prosinca]] [[1918]]., Pribićević dolazi do zaključka da je potrebno, ujedinjenjem stranaka i grupa iz svih dijelova nove države, stvoriti novu stranku, koja će zastupati [[integralno jugoslavenstvo]]. Kao ministar unutarnjih poslova u Vladi, formiranoj [[20. prosinca]], i jedan od najmoćnijih ljudi u državi, radi na realizaciji te ideje.
Ubrzo nakon osnivanja [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovanaca|Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca]], u
 
siječnju [[1919]]., [[Svetozar Pribićević]] (tada ministar unutrašnjih poslova i jedan od najmoćnijih ljudi u državi) najavljuje osnivanje nove stranke, koja će zastupati ideju integralnog jugoslavenstva. Na njegovu inicijativu je već u veljači održan veliki zbor u Sarajevu, uz sudjelovanje predstavnika predratne [[Hrvatsko-srpska koalicija|Hrvatsko-srpske koalicije]] i još desetak jugoslavenski orijentiranih stranaka i grupa iz [[prečani|prečanskih]] krajeva, tj. pokrajina bivše [Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] (Hrvatska, Dalmacija, Bosna i Hercegovina, Slovenija i Vojvodina). Većina njih prihvatila je ujedinjenje u novu stranku pod imenom '''Demokratska stranka'''.
Tako je već sredinom veljače održan veliki zbor u Sarajevu, na kojoj sudjeluju predstavnici [[Hrvatsko-srpska koalicija|Hrvatsko-srpske koalicije]] te još desetak stranaka i grupa sa područja Hrvatske i Slavonije, Dalmacije, Bosne, Slovenije i Vojvodine. Izlažući program buduće stranke, [[Svetozar Pribićević|Pribićević]] kaže: »Naša država ima da bude i treba da bude jedinstvena, jednostavna, da ima jedan suverenitet, jednu vladu i jednu legislativu.« Monarhija, dinastija [[Karađorđevići|Karađorđevića]] i centralizam vlade su izvan diskusije. Država ima velike zadatke u »izgrađivanju jedinstvene narodne duše«. Pribićević inzistira i na tome da jedinstvena država ne smije biti država srpske hegemonije. ''(Pribićević, str. 161–164)''
 
Ubrzo su se toj inicijativi pridružile tri stranke iz Srbije: [[Samostalna radikalna stranka]] (predsjednik [[Ljubo Davidović]]), ''Napredna stranka'' ([[Vojo Marinković]]) i ''Liberalna stranka'' ([[Vojo Veljković]]).
 
Konferencija ujedinjenja održana je u Sarajevu u svibnju [[1919]]. Iako je Pribićević dao inicijativu za osnivanje nove stranke, on kao [[prečani]]n nije bio pogodna osoba za osvajanje glasova u Srbiji, pa je za predsjednika nove stranke izabran [[Ljubo Davidović]], a Pribićević za potpredsjednika. Davidović ostaje predsjednik sve do [[1940]]., kada ga nasljeđuje [[Milan Grol]].
 
Program proglašava da Demokratska stranka »smatra narod Srba, Hrvata i Slovenaca kao nacionalnu cjelinu, jednu po krvi i jeziku i po svojim osjećajima. (…) Stoga Demokratska stranka isključuje sve historijske, plemenske, vjerske i pokrajinske razlike i obzire kao razlog i podlogu za političko i administrativno uređivanje i posebno stranačko odvajanje. Demokratska stranka će (…) suzbijati svako djelovanje separatizma.« ''(cit. prema Čulinović, I, str. 278)''
 
U novostvorenoj državi u to vrijeme vlada provizorij prije održavanja izbora za Ustavotvornu skupštinu. Kralj i vodeći srbijanski političari nastoje sredstvima političkog terora osigurati stabilnost režima i suzbiti "separatističke" političke snage. U tome je [[Svetozar Pribićević]] osobito agilan. ''(Vidi članak [[ORJUNA|Orjuna]].)'' Demokrati su glavna snaga koja se bori za vlast sa velikosrpskom [[Narodna radikalna stranka|Narodnom radikalnom strankom]] [[Nikole Pašića]].
 
U političkim igrama, od kolovoza [[1919]]. do veljače [[1920]]. [[Ljubo Davidović]] je na čelu vlade sa demokratskom većinom. Kasnije demokrati sudjeluju u vladama sa [[Narodna radikalna stranka|radikalnom]] većinom.
 
Ubrzo su se toj inicijativi pridružile tri stranke iz Srbije: ''[[Samostalna radikalna stranka]]'' (predsjednik [[Ljubo Davidović]]), ''[[Naprednjačka stranka (Srbija)|Naprednjačka]]'' ([[Vojo Marinković]]) i ''[[Liberalna stranka (Srbija)|Liberalna]]'' ([[Vojo Veljković]]). Konferencija ujedinjenja održana je u Sarajevu u svibnju [[1919]]. Iako je Pribićević dao inicijativu za osnivanje nove stranke, on kao [[prečani]]n nije bio pogodna osoba za osvajanje glasova u Srbiji, pa je za predsjednika nove stranke izabran [[Ljubo Davidović]]. ''(Horvat, str. 158-159; Matković, str. 39-41; Gligorijević, str. 15-81)''
 
=== Izbori 1920.===
Stranka je na izborimaIzbori za ustavotvornuUstavotvornu skupštinu [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca|Kraljevine SHS]] održani su [[28. studenog|28. studenoga]] [[1920]].. godineJDS snažnimosvaja promoviranjempojedinačno integralnog jugoslavenstva osvojila većinunajviše glasova Srbai [[prečani|prečana]]mandata: te znatan dio319.000 glasova Hrvata(19,9 kojiposto) sui težili92 snažnoj državi da ih zaštitimandata (od Italije419). (na dijelu teritorija Dalmacije kojiBila je Italijajedina zaposjelastranka izborikoja nisuje biliistakla održani).svoje Takođerliste osvajau glasovesvih malobrojnih55 slovenskihizbornih liberalajedinica (većinu glasova u Slovenija osvojila je [[klerikalizamKPJ|klerikalnakomunisti]] [[Slovenskau ljudska stranka]]). Osvojila je najveći broj glasova (319.44854, odnosno 19,9%) i 92 mandata ([[Narodna radikalna stranka|radikali]] osvojila je 284.575 glasova i 91u mandat47). UzJedina [[Komunistička partija Jugoslavije|komuniste]] (198.756 glasova i 58 mandata),stranka DSkoja je jedinaosvajala strankamandate kadrau osvajatisvih glasoveosam u svim dijelovimapokrajina novetadašnje države;. većinuU susjevernoj međutimSrbiji (odpodručje osamSrbije područja)do osvojili[[1912]]., jedinobez naVojvodine) područjui Južnejužnoj SrbijeSrbiji (područje koje je Srbija osvojila u [[Balkanski ratovi|Balkanskim ratovima]] 1912.–1913.)., Nasa području Hrvatske i SlavonijeMakedonijom) osvojili su 19ukupno 56 mandata (od[[Narodna 93),radikalna a Dalmacije jedan (od 11). U sjevernoj Srbiji 32 (stranka|radikali]] 41)46, južnoj Srbiji 24 (slijede [[KPJ|komunisti]] sa 1832). ''(Čulinović, I, str. 308-311)''
 
Nakon Srbije, najviše manda osvaja Hrvatskoj i Slavoniji: 19 od ukupno 93. Tu su druga stranka iza [[Hrvatska pučka seljačka stranka|HPSS]] sa 50 mandata; radikali su dobili 9, komunisti 7, te "građanske" hrvatske stranke 8 mandata. Kao zastupnici DS, u Narodnu skupštinu ulaze jedanaestorica Hrvata. Mnogi su Hrvati težili snažnoj državi kao zaštiti od teritorijalnih pretenzija Italije, koja je zaposjela velik dio područja Dalmacije (gdje izbori nisu ni bili održani). U Dalmaciji osvajaju jedan mandat (od 11).
1. siječnja 1921. formirana je koalicijska vlada radikala i demokrata, kojoj je na čelu [[Nikola Pašić]].▼
 
U [[Vojvodina|Vojvodini]] (tj. tada: Banat, Bačka i Baranja) su druga stranka sa 10 mandata (iza [[Narodna radikalna stranka|radikala]] sa 21). U [[Slovenija|Sloveniji]], osvaja glasove malobrojnih liberala (većinu glasova osvojila je [[klerikalizam|klerikalna]] [[Slovenska ljudska stranka]]). Slabi su u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]] sa samo dva mandata (od 61), a dobri u [[Crna Gora|Crnoj Gori]] sa tri (od 10; pobijedili su [[KPJ|komunisti]] sa četiri mandata).
==== Suparništvo Davidovića i Pribićevića ====▼
 
Međutim, suparništvo [[Svetozar Pribićević|Pribićevića]] i [[Ljubo Davidović|Davidovića]], odnosno srbijanaca i [[prečani|prečana]], od početka je dijelilo stranku u dva tabora. Dok je Pribićevića pokretala odanost idealu integralnog jugoslavenstva i unitarističkom uređenju države, za političare iz Srbije najvažnija je bila taktika u nastojanju da se potisne dominacija [[Narodna radikalna stranka|Radikalne stranke]] u Srbiji. ''(Matković, str. 41)'' Zato su oni bili spremni i na popuštanja i kompromise sa [[federacija i konfederacija|federalističkim]] koncepcijama koje zastupa prije svega [[Stjepan Radić|Radićeva]] [[HRSS]]. To je dovelo do žestokog sukoba [[1922]]., ali je raskol tada izbjegnut.
▲[[1. siječnja]] [[1921]]. formirana je koalicijska vlada radikala i demokrata, kojoj je na čelu [[Nikola Pašić]].
 
 
▲==== Suparništvo Davidovića i Pribićevića ====
Od početka, unutar JDS postojala je bitna razlika u pristupu između srbijanskih i [[Prečani|prečanskih]] političara. Prvima je, na čelu sa [[Ljubo Davidović|Davidovićem]], najvažniji zadatak borba za vlast protiv [[Narodna radikalna stranka|radikala]], dok su programski ciljevi i ideologija u drugom planu. Drugi naprotiv, a osobito [[Svetozar Pribićević|Pribićević]], inzistiraju na ideologiji i programu jugoslavenskog nacionalnog jedinstva. Zato je Davidović sklon sporazumu i sa idejnim neprijateljima, [[Stjepan Radić|Radićevom]] [[Hrvatska republikanska seljačka stranka|HRSS]] i drugim "separatistima", odnosno "federalističkim blokom" koji se formira u ''Narodnoj skupštini''. Pribićević to ne može trpjeti.
[[Hrvoje Matković]] zaključuje: Iako je Pribićević odlučno odbijao i osuđivao ideju Velike Srbije, njegov »ne samo verbalni nego i praktično-politički radikalizam objektivno je pomogao učvršćivanju vlasti radikala, koji su u ujedinjenoj državi vidjeli Veliku Srbiju. Za Radikalnu stranku Kraljevina SHS nije bila nova, nego stara država, tj. proširena Srbija.« ''(Pribićević, str. 42)''
 
Do raskola u stranci zamalo je došlo nakon što je Davidović u rujnu [[1922]]. sudjelovao na ''Kongresu javnih radnika'' u Zagrebu, gdje je bila proklamirana pomirljiva "politika srednje linije".
 
=== Izbori 1923.===
Na izborima za Narodnu skupštinu [[18. ožujka]] [[1923]]. stranka je povećala broj svojih glasova na 400.342, što zbog znatno većeg ukupnog broja glasača znači pad postotka sa 19,9 na 18,4%. Kako je i ukupni broj mandata u skupštini znatno smanjen (sa 419 na 312), te zbog osobina izbornog sustava (razmjerni izbori, ali u malim jedinicama, što daje prednost jačim strankama), broj mandata gotovo je prepolovljen: sa 92 na 51. Napredovali su s jedne strane [[Narodna radikalna stranka|radikali]], s druge [[HRSS]].
U sjevernoj Srbiji osvojili su 21 mandat (od 73; radikali 50), u južnoj Srbiji 12 (od 41; radikali 15 i [[Džemijet]] 14), Hrvatskoj i Slavoniji 10 (od 68), Vojvodini četiri (od 34), Crnoj Gori dva (od 7), Dalmaciji jedan (od 15), Sloveniji jedan (od 26), a u Bosni i Hercegovini ostali su bez mandata. ''(Čulinović, str. 411)''
 
==== Raskol ====
U ožujku [[1924]]. predsjednikDavidović, strankenastojeći srušiti vladu [[LjuboNikola DavidovićPašić|Nikole Pašića]], pregovararadi na stvaranju ''Opozicionog bloka'' sa [[StjepanZemljoradnička Radićstranka|StjepanomSavezom Radićemzemljoradnika]] (koji osvaja znatan dio glasova Srba u Bosni i drugimHercegovini), oporbenim[[Slovenska strankamaljudska oStranka|Slovenskom mogućojljudskom koalicijistrankom]], koja[[Jugoslavenska bimuslimanska moglaorganizacija|Jugoslavenkom istisnutimuslimanskom sorganizacijom]] vlastii radikale[[HRSS]]. Za [[Svetozar Pribićević|Pribićevića]] su pregovori sa "separatistima" iz [[HRSS]] neprihvatljivi. Sa grupom od 14 zastupnika on [[26. ožujka]] [[1924]]. istupa iz stranke kojoj je osnivač i osniva [[Samostalna demokratska stranka|Samostalnu demokratsku stranku]] (SDS). Slijedećeg dana [[Nikola Pašić|Pašić]] i Pribićević sastavljaju novu vladu.
 
(Godine [[1927]]. međutim dolazi do spektakularnog obrata u Pribićevićevoj politici: posve se odriče ideje o jugoslavenskoj naciji i sklapa koaliciju sa Radićem, kao [[Seljačko-demokratska koalicija]], napadajući beogradski centralizam jednako žestoko, kao što ga je prije branio.)
 
=== Izbori 1925. i 1927.===
Na parlamentarnim izborima [[8. veljače]] [[1925]]. Demokratska stranka spala je na 284.527 glasova (11,8 posto) i 37 mandata. (Režimskog terora i manipulacija bilo je na svim izborima, uz tendenciju jačanja; Demokratska stranka sada je u oporbi.) [[Narodna radikalna stranka|Radikali]] i [[Samostalna demokratska stranka|SDS]], nastupajući u koaliciji kao '''Nacionalni blok''', osvajaju većinu glasova Srba u Hrvatskoj, te dio glasova Hrvata i drugih. Tako je DS ostala bez ijednog mandata na području Hrvatske i Slavonije, a zadržala jedan mandat u Dalmaciji. Izgubila je i glasače u Sloveniji. Tako, nakon raskola, stranka gubi jugoslavenski karakter. iProgram ostaje[[integralno vezanajugoslavenstvo|integralnog zajugoslavenstva]] Srbiju,biva Vojvodinupotisnut u pozadinu. Stranka djeluje među Srbima u Srbiji i CrnuCrnoj Goru.Gori ''(Čulinović,kao I,pretežno 447liberalno-456)''demokratska opcija nasuprot pretežno nacionalističko-konzervativnoj [[Narodna radikalna stranka|Radikalnoj stranci]].
 
Na izborima održanim [[11. rujna]] [[1927]]., stranka bilježi napredak: 381.784 glasova i 59 mandata. Teritorijalno je međutim ostala ograničena kaona ipodručje 1925.Srbije, Vojvodine ''(Čulinović,i ICrne Gore, strkao i 1925. 497-502)'' ▼
 
==Od Šestosiječanjske diktature do Drugog svjetskog rata==
U vrijeme [[ŠestojanuarskaŠestosiječanjska diktatura|ŠestojanuarskeŠestosiječanjske diktature]] djelovanje Demokratske strankestranka je, kao i ostalihostale, stranaka,silom zabranjenozakona formalno rastpuštena. Pod pritiskom diktature približavaju se [[Seljačko-demokratska koalicija|Seljačko-demokratskoj koaliciji]] i prihvaćaju [[federacija i konfederacija|federalizam]] kao rješenje nacionačnog pitanja u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevini Jugoslaviji]]. Na parlamanternim izborima [[1935]]. i [[1938]]. nastupaju kao udružena opozicija zajedno sa [[Seljačko-demokratska koalicija|Seljačko-demokratskom koalicijom]] i [[Savez zemljoradnika|Zemljoradničkom strankom]]. ▼
 
Na parlamanternim izborima [[1935]]. i [[1938]]. nastupaju kao udružena opozicija zajedno sa [[Seljačko-demokratska koalicija|Seljačko-demokratskom koalicijom]], [[Savez zemljoradnika|Zemljoradničkom strankom]] i [[Jugoslavenska muslimanska organizacija|Jugoslavenskom muslimanskom organizacijom]]. Nositelj liste ''Udružene opozicije'' bio je [[Vladko Maček]].
 
Godine 1937. iz stranke se izdvojila grupa tzv. "demokratske ljevice" ([[Ivan Ribar]], Čedomir Plećević, D. Smiljanić).
 
Stranka ne sudjeluje u [[Vlada Cvetković-Maček|Vladi Cvetković-Maček]]. Nakon državnog udara [[27. ožujka]] [[1941]]., njezini predstavnici ulaze u vladu generala [[Dušan T. Simović|Dušana T. Simovića]].
 
== Drugi svjetski rat i poslije njega==▼
Nakon [[Travanjski rat|Travanjskog rata]] i raspada [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]], dio vodstva JDS odlazi u emigraciju. Sudjeluju u izbjegličkim vladama u Londonu. Većina onih koji ostaju u zemlji pasivizira se. Neki surađuju sa okupatorskim režimom [[Milan Nedić|Milana Nedića]] u Srbiji, neki sudjeluju u [[Četnici u Drugom svjetskom ratu|četničkom]] pokretu [[Dragoljub (Draža) Mihailović|Draže Mihailovića]], a neki u [[Narodnooslobodilački pokret|Narodnooslobodilačkom pokretu]] pod vodstvom [[KPJ]] i [[Josip Broz Tito|Josipa Broza Tita]].
 
U ožujku [[1945]]. formirana je Privremena vlada [[Demokratska federativna Jugoslavija|Demokratske federativne Jugoslavije]] na čelu sa [[Josip Broz Tito|Josipom Brozom Titom]], u kojoj sudjeluju i predstavici JDS koji se vraćaju iz izbjeglištva. Predsjednik stranke [[Milan Grol]], postaje potpredsjednik Vlade. [[AVNOJ]] se proširuje sa 118 "građanskih" političara.
 
U Beogradu počinje izlaziti kao tjednik stranačko glasilo ''Demokratija'', jedini oporbeni list u zemlji, međutim doživjet će samo sedam brojeva. Već u rujnu, Sindikat slagača (naravno, pod komunističkom kontrolom) odbija tiskanje ''Demokratije'' i list prestaje izlaziti.
▲Na izborima održanim [[11. rujna]] [[1927]]., stranka bilježi napredak: 381.784 glasova i 59 mandata. Teritorijalno je međutim ostala ograničena kao i 1925. ''(Čulinović, I, str. 497-502)''
 
Zbog nametanje potpune kontrole [[KPJ]], [[Milan Grol]] je podnio ostavku u vladi [[19. kolovoza]] [[1945]].
=== Nakon Šestojanuarske diktature: Udružena opozicija ===
▲U vrijeme [[Šestojanuarska diktatura|Šestojanuarske diktature]] djelovanje Demokratske stranke je, kao i ostalih stranaka, zabranjeno. Pod pritiskom diktature približavaju se [[Seljačko-demokratska koalicija|Seljačko-demokratskoj koaliciji]] i prihvaćaju [[federacija i konfederacija|federalizam]] kao rješenje nacionačnog pitanja u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevini Jugoslaviji]]. Na parlamanternim izborima [[1935]]. i [[1938]]. nastupaju kao udružena opozicija zajedno sa [[Seljačko-demokratska koalicija|Seljačko-demokratskom koalicijom]] i [[Savez zemljoradnika|Zemljoradničkom strankom]].
 
Demokratska stranka istakla je pred izbore za Ustavotvornu skupštinu svoj Program, objavljen u glasilu ''Demokratija'' [[27. rujna]] [[1945]].. Program polazi od demokratskog načela da narod treba biti izvor sve vlasti: zakonodavne, upravne i sudske. Međutim, da bi se to ostvarilo, narodno odlučivanje mora biti slobodno od svakog i svačijeg diktata. Za to su potrebne sve političke slobode: sloboda tiska, zbora i dogovora i udruživanja. Program također ističe načelo ravnopravnosti, vjere, državnopravnih okvira u kojima su narodi Juglavije živjeli, mišljenja i osjećanja. Također sadrži i načelo socijalne pravde koje nalaže pravednu raspodjelu dobara, uz jednovremeno osiguranje slobode, osobne sigurnosti, svojine i slobodne inicijative. ''(Koštunica i Čavoški, str. 17)''
▲== Drugi svjetski rat ==
Kada je Kraljevina Jugoslavija okupirana od strane [[Njemačka|Njemačke]] [[1941]]. godine, dio rukovodstva Demokratske stranke odlazi u [[UK|Veliku Britaniju]], gdje s ostalim strankama formira Vladu u izbjeglištvu. Mlađi rukovodioci ostaju u zemlji. Dio sudjeluje u kvislinškim vlastima, dio sudjeluje u [[četnici]]ma [[Draža Mihajlović|Draže Mihajlovića]], a dio u [[Narodnooslobodilački pokret|Narodnooslobodilačkom pokretu]].
 
Stranka se pokušava organizirati za nastup protiv "Narodnog fronta" pod kontrolom [[KPJ]] na izborima u studenom [[1945]]. Komunistički teror čini to nemogućim. Demokratska stranka i još nekoliko stranaka 20. rujna 1945. objavljuju odluku o bojkotiranju izbora.
Poslije završetaka rata i sporazuma [[Petar II. Karađorđević|Petra II. Karađorđevića]] i [[Josip Broz Tito|Josipa Broza Tita]], dio rukovodstva Demokratske stranke se vraća u zemlju i učestvuje u Privremenoj vladi. Predsjednik Demokratske stranke, [[Milan Grol]], postaje potpredsjednik Vlade. Na prvim izborima koji su u Jugoslaviji održani [[1945]]. godine, Demokratska stranka pokušava nastupiti protiv [[Komunistička partija Jugoslavije|Komunističke partije]]. Zbog represalija i neregularnosti, ona je te izbore bojkotirala. Nešto kasnije, poslije hapšenja Milana Grola i ostalih rukovodioca od strane komunista, njen rad je zabranjen, a imovina zaplijenjena.
 
Grol je izvrgnut osobito žestokim napadima i osudama, kao "izdajnik", "fašist" isl.U tisku ga je žestoko napadao [[Milovan Đilas]]. »Iza intelektualne glava Milana Grola viri Draža Mihailović«, pa čak i »Pavelićeve ustaše«. Nešto nakon izbora Grol i drugi stranački vođe bili su pohapćeni, imovina stranke zaplijenjena i njen rad konačno zabranjen.
== Obnova stranke 1990.==
Slijedeći započete procese promjena u [[Istočna Europa|istočnoj Europi]], grupa od trinaest intelektualaca u studenome [[1989]]. godine u Beogradu odlučuje da obnovi rad Demokratske stranke. Osnivačka skupština održana je [[3. veljače]] [[1990]]. godine u Beogradu. Tako je nastala prva oporbena stranka u Srbiji.
 
== Literatura ==
Line 52 ⟶ 103:
*[[Branislav Gligorijević|Gligorijević, Branislav]]: ''Demokratska stranka i politički odnosi u Kraljevini SHS'', Beograd, 1970.
*[[Josip Horvat|Horvat, Josip]]: ''Politička povijest Hrvatske'', 2. dio, Zagreb: August Cesarec, 1990. (2. izdanje)
*[[Vojislav Koštunica|Koštunica, Vojislav]] i [[Kosta Čavoški|Čavoški, Kosta]]: ''Stranački pluralizam ili monizam. Društveni pokreti i politički sistem u Jugoslaviji 1944-1949.'', posebno izdanje časopisa ''Tribuna'', Ljubljana, 1987.
*[[Hrvoje Matković|Matković, Hrvoje]]: ''Svetozar Pribićević: ideolog, stranački vođa, emigrant'', Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 1995.
*[[HrvojeSvetozar MatkovićPribićević|MatkovićPribićević, Hrvoje]]: ''O životu, ideologiji i političkom djelovanju Svetozara Pribićevića'', u: [[Svetozarb PribićevićSvetozar]]: ''Izabrani politički spisi'', Zagreb: Golden Marketing i Narodne novine, 2000. (Izbor i uvodna studija: [[Hrvoje Matković]].)
 
[[Kategorija:Srpske političke stranke]]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Jugoslavenska_demokratska_stranka"