Juraj Križanić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
napisałem polskie hasło |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
'''Juraj Križanić''' (Obrh kraj Kupe, [[1618]]. - [[Beč]], [[12. rujna]] [[1683]].), [[Hrvatska|hrvatski]] pisac, jezikoslovac, političar te zagovornik slavenskog jedinstva.
Juraj Križanić je završio gimnaziju u [[Zagreb]]u, a [[filozofij|filozofiju]] je studirao u [[Graz]]u, bogosloviju u [[Bologna|Bologni]] i [[Rim]]u gdje je i doktorirao. U [[Collegium graecum]] u Rimu potanko proučava crkveni [[šizma|raskol]] i rusku povijest. Godine [[1642]]. vraća se u Hrvatsku gdje boravi do [[1646]]. godine kao [[župnik]] u [[Nedelišće|Nedelišću]] i [[Varaždin]]u, a [[1646]]. godine putuje preko [[Beč]]a i [[Varšava|Varšave]] po prvi put u [[Rusija|Rusiju]]. U [[Moskva|Moskvu]] stiže potkraj [[listopad]]a [[1647]]. godine i tu ostaje nepuna dva mjeseca, a zatim se vraća u [[Poljska|Poljsku]] i putuje po Europi. Od listopada [[1650]]. do svibnja [[1651]]. godine nalazi se na putovanju za [[Carigrad]]. Godine [[1652]]. ponovo dolazi u Rim, stupa u Zavod sv. Jeronima i unatoč izričitoj papinoj zabrani po drugi puta putuje u Rusiju. U Moskvu stiže potkraj rujna 1650. godine, a 8. siječnja [[1661]]. prognan je carskim ukazom u [[Sibir]]. U progonstvu u gradu [[Tobolsk]]u proveo je punih petnaest godina, do [[1676]]. godine kada je poslije smrti cara Alekseja pomilovan. U listopadu [[1677]]. definitivno napušta Rusiju, dolazi u [[Vilno]], gdje - kako ne bi umro od gladi - stupa u [[dominikanski red]]. Otada pa sve do svoje smrti progone ga i onemogućavaju mu književni rad jer mu kao Slavenu i rusofilu ne vjeruju. Juraj Križanić poginuo je 12. rujna [[1683]]. godine u redovima poljske vojske prilikom opsade Beča.
Redak 8:
U jednoj vrsti Književnog oglasa što ga je objavio [[1658]]. godine Juraj Križanić navodi još neke svoje glazbene radove: raspravu ''De modo facilitandi cantum ecclesiasticum'' (napisano [[1657]].) i dva izuma odnosno glazbena pomagala Tabulae novae, exhibentes musicam te spravu koju naziva Novum instrumentum ad cantus mira facilitate componendos, a trebala bi olakšavati zapisivanje glazbe i komponiranje. Ovi su radovi izgubljeni. Od Križanićevih djela koja se bave glazbom sačuvano je poglavlje De Musica iz neobjavljenog djela ''Politika'', a koje se sastoji od dva dijela: ''Narratio'' u kojem obrađuje teme iz glazbene povijesti i ''Questiones de Musica'', gdje rješava probleme crkvene i svjetovne glazbe te instrumentalne prakse.
Hrvatskomu je jezikoslovlju osobito zanimljiv zbog svoje gramatike Gramatično izkazanje ob ruskom jeziku objavljenoj u Tobolsku 1665. Riječ je o posve usamljenom književnojezičnom pokušaju, gramatici koja se odnosi na jezik ozaljskoga kruga, trodijalekatnu čakavsko-kajkavsko-štokavsku stilizaciju koju su u 17. st. njegovali ljudi od pera, književnici i lekikografi, na posjedima Zrinskih i Frankopana, sa središtem u Ozlju: otuda i naziv ozaljski književno-jezični krug. Posebnost je toga jezika opisao Juraj Križanić u svojoj gramatici. Vremenski, ta se gramatika smješta iza Kašićeve hrvatske i Mikaljine talijanske i zapravo je druga grmatika hrvatskoga jezika. Međutim, do hrvatskoga jezika u Križanićevu Gramatičnom izkazanju treba doprijeti rekonstrukcijom jer je riječ o općeslavenskoj gramatici s primjerima iz svih slavenskih jezika, a na hrvatski se u njoj upozorava ako odstupa od Križanićeva općeslavenskoga sustava. Kada se iz Gramatike izdvoji sve što je ''po hervatsku'' moguće je rekonstruirati hrvatski jezik Križanićeva doba, a to je prema rekonstrukciji M. Moguša jezik ozaljskoga kruga:
"sada se može reći da je ozaljski književnojezični krug imao ne samo svoje pisce, nego i u Jurju Križaniću svojega gramatičara... sada se može reći da su Hrvati u XVII. stoljeću imali dvije gramatike i to tako da je jezik jugoistočnoga i sjeverozapadnoga kompleksa hrvatske književnosti dobio svoj gramatički opis."
Gramatika je Križanićeva dugo bila nepoznata i nije imala utjecaja ni na razvoj hrvatskoga knjiženoga jezika, a ni gramatologije. Prvi je put objavljena 1950. (makar se njome bavio i o njoj opširno pisao V. Jagić), a u naše vrijeme objavljena je transkribirana latinicom: Sabrana djela Jurja Križanića, knjiga 2, Juraj Križanić, Gramatično izkazanje ob ruskom jeziku, JAZU, Zagreb, 1894. izdanje je priredio Josip Hamm.
[[Kategorija:Hrvatski književnici|Križanić, Juraj]]
| |||