Empedoklo: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m robot Mijenja: eu:Enpedokles |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
Empedoklo (oko 490-430. p.n.e.) je bio [[grčka|grčki]], predsokratovski, [[filozofija|filozof]] i živio je na [[Sicilija|Siciliji]]-grčkoj [[kolonija|koloniji]]. Pripadao je [[Posrednici|posrednicima]], (sa [[Anaksagora|Anaksagorom]]) odnosno njegovo učenje je bilo između [[Heraklit|Heraklitovog]] i [[elejska škola|elejskog]].
== Život ==
U okolini punog raznovrsnog duhovno života, odrastao je i razvijao se Empedokles, kao sin ugledne i bogate porodice i sandbijevao se svim znanjima svoga doba. U isti mah je bio pjesnik, filozof, prirodnjak, inžinjer, ljekar, univerzalni čovjek. Cijenjen je i poštovan. Legenda je mnogo toga rekla o Empedoklesu. Navodno je činio čuda, ili nešto što je ličilo na to, ponekad pomoću magije, a ponekad uz pomoć svog naučnog znanja. Kažu umro skočivši u krater Etne, kako bi dokazao da je bog.
Možda bio sljedbenik pitagorejaca. Možda odao neke tajne i bio izbačen. Empedoklesovi pogledi na religiju su, uglavnom, pitagorejski.
== Spisi ==
Glavna djela O prirodi i Očišćenje koja su brojala ≈ 5000 stihova od kojih je sačuvano ≈ 450. Piše u formi poeme, kao i Parmenides.
== Učenje ==
On je prvi uveo teoriju [[Elementi|elemenata]] u filozofiju. Tvrdio je da je svijet građen od četiri elementa (koje je zvao ''korijeni''): [[Voda|vode]], [[zemlja|zemlje]], [[Zrak|zraka]] i [[Vatra|vatre]]. Pored ovih, pretpostavio je i postojanje ''Ljubavi'' (philia) da bi objasnio privlačenje različitih materija, i nećega zvanog ''Sukob'' (neikos) da bi objasnio njihovo razdvajanje. Ovu teoriju je prihvatio i razvio [[Aristotel]] i ona je ostala na snazi do [[renesansa|renesanse]].
Line 12 ⟶ 26:
Empedokle se pojavljuje i u djelu Fridriha Holderlina ''Tod des Empedokles'' (Empedoklova smrt), čije su dvije verzije napisane između 1798. i 1800. godine. treća verzija je prikazana javno 1826. godine.
Orginalnost Empedoklesa, izuzev nauke, sastoji se u učenju o četiri elementa i primjeni dva principa, Ljubavi i Razdora, u tumačenju promjene. On je odbacio monizam i smatrao da tok prirode određuje slučaj i nužda, prije nego svrha. Nastojao je da pomiri i spoji mišljenja svojih prethodnika. Usvojio je Parmenidesovo stajalište da biće jeste i da je materijalno, da ne može da nastane ili propadne. Trebao je naći put pomirenja s kretanjem i promjenom i kaže da je cjelina propadljiva, ali da su materijalne čestice od kojih su sastavljene neuništivo. Sve nastaje i nestaje mješanjem i razdvajanjem elemenata, elementi su nepromjenljivi, Ljubav i Mržnja su fizičke i materijalne sile.
Empedoklesova filozofija zasniva se na svojevrsnom i orginalnom spajanju Herakleitosovih teza o vječnom kretanju i elejske filozofije nepokretnog i jednog bitka. Mješavina elejske i herakleitosove škole. Elejsko ta četiri elementa su nepromjenljiva, ne nastaje jedan od drugog. Možda je čuo za Herakleitosa, ljudi su putovali, prenosili knjige.
Po Empedoklesu postoje četiri vječna osnovna elementa, koje on naziva «korjenma stvari» a koji su kvalitativno različiti ali djeljivi. Ta četiri elementa su: vatra, zrak, voda i zemlja. Stoheion (slovo u riječi) – elemenat – korijen. Svaki od ovih elemenata je vječit, ali se može mješati u različitim srazmjerama i tako stvarati promjenljive složene supstance koje nalazimo na svijetu. Ti korijeni su unutar sebe nepromjenljivi – elejska filozofija. Sve postaje njihovim mješanjem, spajanjem i rastavljanjem koje je izazvano dvjema elementarnim silama: ljubavlju (privlačna sila) i mržnja (odbojna sila). Kada djeluje sama ljubav, elementi predstavljaju savršenu ljepotu, a potpuna je rastavljenost elemenata izazvana mržnjom, druga krajnost – pa se između tih dviju suprotnosti odvija cjelokupno zbivanje. Ljubav i Mržnja su pokretači. Problem Ljubavi (spaja) i Mržnje (razdvaja) je u tome što se čini da se i obrnuto zbiva .
Elementi ili korjeni stvari su nepromjenljivi, oni uvijek ostaju jer «kuda bi se mogli izgubiti kada nema prostora koji nije ispunjen njima?» oni «nemaju postanka» već su samo ljudi tom procesu premještanja i miješanja dali imena postanka i kraja. Ti elementi su po sebi pasivni, iznutra mrtvi, pa ih tek spoljašnja sila (tj. ljubav i mržnja) stavlja u pokret.
Svijet je po Empedoklesu nastao tako što je ljubav izazvala usred rastavljenih elemenata, kretanje, vrtlog koji postepeno obuhvata sve više elemenata. Kad ljubav sve osvoji svijet se nalazi u stanju potpunog mira: «svjetske kugle» blaženom blaženstvu. Ali poslije izvjesnog vremena, s periferije otpočinje, usljed mržnje, postepeno rastavljanje elemenata. Poslije određenih razdoblja, uvijek iznova i u cikličkim razmacima, nastaju neprekidno nova stvaranja svijeta. Beskonačne djeljivosti tvari uzrokuju događanje, ali prostor je uvijek čitav ispunjen (učenje preuzeto od Parmenidesa).
U spoznajnoj teoriji Empedokles brani tezu da se slično spoznaje sličnim. Spoljašnji svijet i čovjek sastoje se od jednih te istih elemenata, subjekti i objekti u biti nisu različit i upravo to omogućuje spoznaju.
== Gnoseologija ==
Čovjek je najsavršenija mješavina svih stihija, sposoban da sazna svijet. Kratkovremenost života nas spriječava da saznamo potpunu istinu, te vidimo samo djelove a ne cjelinu. Orgnaska bića postala su po Empedoklesu spajanjem pojedinih orgnaskih djelova (ruku, nogu, glava isl) a održali su se samo oni spojevi koji su bili sposobni za žviot.
Prvi je zapazio da je bol nesklad između našeg tijela i spoljašnjih utisaka.
== Etičko-religiozno učenje ==
Dobio je jak podsticaj od orfičkog učenja o seobi duše. Odbacuje svaki antropomorfizam, samo se ljubav smije poštovati. Nikakav živi stvor se ne smije ubijati.
== Relevantni članci ==
| |||