Dioba vlasti: razlika između inačica

Izvorno je načelo diobe vlasti, kao jedan od temeljnih elemenata predrevolucionarne građanske političke i ustavno-pravne doktrine u [[17. stoljeće|17.]] i [[18. stoljeće|18.]] stoljeću, kako ga najpotpunije u djelu ''Duh zakona'' izražava [[Francuska|francuski]] pisac [[Montesquieu]]. on zahtjeva da [[zakonodavna vlast|zakonodavna]], [[izvršna vlast|izvršna]] i [[sudska vlast]] bude uorganizirana po državnim organima. Oni se trebaju međusobno nadzirati i ograničavati u djelovanju s ciljem da nijedan od njih ne upotrijebi vlast na uštrb [[sloboda|slobode]] i pravne sigurnosti građana.

Ovakav model organizacije vlasti izražavao je, kroz ograničavanje izvršne vlasti, koju vrši [[monarh ]]kao zastupnik interesa plemstva, zakonodavnom vlašću, koju vrši tijelo koje po sastavu i djelovanju sve više zastupa interese građanske klase, htijenje da se, zbiljskom političkom diobom vlasti , na kompromisan način razriješi konflikt između građanske klase i plemstva.

Kako je građanska klasa od kraja [[18. stoljeće|18.]] i tijekom [[19. stoljeće|19. stoljeća]] postepenopostupno osvajala političku vlast u cjelini, načelo diobe vlasti gubi svoj izvorni društveno-politički smisao i značajke, te se svodi na rješavanje ustavno-pravnog odnosa između organa koji obavljaju državne funkcije - zakonodavnu, izvršnu i sudsku.

U suvremenoj građanskoj ustavnoj praksi i u građanskoj ustavno-pravnoj doktrini načelo diobe vlasti interpretira se na dva različita načina. Prvi čini koncepcija oštre diobe vlasti, a drugi koncepcija kolaboracije ili ravnoteže vlasti. Koncepcija oštre diobe vlasti temelji se na ustavnoj primjeni sustava [[predsjedniksustav predsjedničke vlade|sustava predsjedničke]] vlade]], koji je prvi put izražen Ustavom [[SAD]]-a iz [[1787]]. godine. Prema njoj, dioba vlasti traži potpunu međusobnu organizacijsku i funkcionalnu neovisnost zakonodavnih, izvršnih i sudskih organa, odnosno vlasti. Organi jedne vlasti ne smiju biti birani od organa druge vlasti, a ne smiju ni jedni drugima politički odgovarati, niti se međusobno ograničavati u nadležnostima.

Druga koncepcija, koja se temelji na ustavnoj primjeni [[sustav parlamentarne vlade|sustava parlamentarne vlade]], određuje diobu vlasti samo kao zahtjev da se svaka od tri osnovne državne funkcije dodijeli različitoj kategoriji organa. Odnos između državnih organa koji obavljaju osnovne državne funkcije može biti različit - pojedini autori ga označuju kao kolaboraciju, harmoniju, ravnotežu ili gradaciju vlasti - ali je bitno, da nijedan od njih nema organizacijsku ili funkcionalnu superiornost nad ostalima ([[jedinstvo vlasti]]).