Jelica Belović-Bernadzikowska

Belović, Bernadžikovski, Jelena

(Osijek, 25. veljače 1870. – Novi Sad, 30. lipnja 1946.). Romanospisateljica i etnografkinja.

Osnovnoškolsku naobrazbu stekla u Osijeku, nižu gimnaziju završila kod časnih sestara u Đakovu, a Učiteljsku školu u Zagrebu, višu pedagošku u Beču i Parizu. Od 1894. do 1907. bila je profesorica Trgovačke škole u Sarajevu, potom dvije godine upraviteljica Više djevojačke škole u Banjoj Luci gdje je i umirovljena.

Djela: Sto i deset narodnih igara (1890.), Iskrice iz svjetske književnosti (aforizmi, 1896.), Dječja psihologija današnjeg vremena (1899.), Poljsko cvijeće (narodne priče, 1899.), Meanderi (1900.), Iz mog albuma (1900.), Razgovor cvijeća (narodne priče, 1901.), Slikanje na drvetu, glini, kamenu, koži i dr. (1901.), O prirodi hrvatske vezilačke umjetnosti (1904.), Naše kevice (1904.), Hrvatska čitma (1905.), Album srpskih vezova (1906.), Hrvatski narodni vezovi (1906.), O razvitku naše narodne tekstilne industrije (1906.), O renesansi naše vezilačke umjetnosti (1906.), Srpski narodni vez i tekstilna ornamentika (1907.), Mlada učiteljica (roman, 1909.), Božićnice (narodne pjesme, 1910.), Jabuka za dobru djecu u slobodnoj Jugoslaviji (1918.), Bijelo roblje (roman, 1923.), Jugoslavenski narodni vezovi (1933.). Prijevodi i rasprave o pučkom stvaralaštvu južnoslavenskih naroda na njemačkom jeziku.