Ekohistorija: razlika između inačica

Ekohistorija ili ekopovijest proučava prošle ekosustave, te povijest interakcije čovjeka i prirode na različitim razinama. Ekohistorija tradicionalno istražuje svoj predmet na tri razine: 1) ekološkoj – značajke i funkcije nekog ekosustava koji obuhvaća biotičke i abiotičke sastavnice, 2) proizvodnoj – međuodnosi socioekonomske djelatnosti i prirodne sredine i 3) ideološkoj – značajke i promjene shvaćanja prirodne okoline. Zato je temeljna epistemološka orijentacija ekohistorije interdisciplinarnost i transdisciplinarnost u širokom rasponu, od geologije i klimatologije do antrpologije i teologije. Republika Hrvatska ima strukovnu Udrugu [[Društvo za hrvatsku ekonomsku povijest i ekohistoriju]] te časopis [[Ekonomska i ekohistorija]]. Časopis i društvo su osnovani [[2005.]] Utemeljitelj ekohistorije u Hrvatskoj je [[Drago Roksandić]], a suutemeljitelj [[Hrvoje Petrić]]. Drago Roksandić je 2000. organizirao prvu hrvatsku ekohistorijsku konferenciju [[2000.]] ([[Zadar]]), a zajedno sa Hrvojem Petrićem 2003. i drugu konferenciju o Dravi u Koprivnici [[2003.]] ([[Koprivnica]]). Nastava iz ekohistorije je započela 2003. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu - započeo ju je prof. dr. Drago Roksandić koji je 2002. osigurao hrvatski prijevod nastavnog priručnika "Povijest hrvatskog okoliša", a kasnije ju nastavlja i razvija Hrvoje Petrić.