Otvori glavni izbornik

Promjene

Dodana 152 bajta ,  prije 11 godina
bez sažetka
Sve je započelo jednostavnom dječjom igrom. Kroz igru
se razvilo taktilno zadovoljstvo
modeliranja gline, koju se u okolici grada [[Crikvenica]] tada moglo naći na svakom koraku.
u okolici Crikvenice tada moglo naći na svakom koraku.
Vrlo brzo dječja je igra prerasla u životnu potrebu i htijenje,
u stvaralačku nužnost. Povratak u realni, pragmatični
svijet više nije bio moguć.
 
Kao što svaki umjetnik u svom životu doživi neki odlučujući trenutak, upozna neku ključnu osobu, takosudbonosna jeosoba za Zvonka Cara sudbonosan bio susret sje pjesnikom[[Vladimir VladimiromNazor]]
Nazorom, tadašnjimtadašnji upraviteljemupravitelj Dječjega doma
u Crikvenici.Nazor
je odmah prepoznao kiparsku
na Likovnu akademiju u Zagrebu. Možemo samo nagađati kakve su se senzacije zbivale u duši ovoga jednostavnoga
mladića prilikom susreta s već tada slavnim
kiparima, te kada brigu za tvoj razvoj i dar preuzimju imena i umjetnici
kiparima
[[Ivan Meštrović]], [[Robert Frangeš-Mihanović]] i Fran Kršinić, profesorima na [[Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu]]. Diplomirao je 1933. Ovladavši kiparskim
Ivanom Meštrovićem, Robertom Frangešom- Mihanovićem i Franom Kršinićem, profesorima na Likovnoj
akademiji. Diplomirao je 1933. Ovladavši kiparskim
tehnikama,
svoju
potrajalo sve do pjesnikove smrti 1949. godine.
 
Općina [[Crikvenica]] je godine 1955. na inicijativu tadašnjeg
predsjednika općine, Dušana Cvetića, u parku između hotelskih zdanja
Miramare i Esplanade, Zvonku Caru
sagradila kiparski atelje. Posebno je značajna činjenica
da je to jedna od rijetkih građevina, ako ne i jedina kojom raspolaže [[Primorsko-goranska županija]] a koja je
na području Županije primorsko-goranske koja je
namjenski građena u svrhu umjetničkog ateljea. Tu su
nastali
supruge Anke na crikveničkom groblju) istaknutih ličnosti
umjetničkog i društvenog života (biste
Josipa Pančića u Bribiru([[Bribir]]) i Stjepana Radića u istoimenom
parku u
Crikvenici) do poznatih Crikveničana (bista Leopolda Ivančića u parku crkve sv. Antona, profesorica
Osim monumentalnih kompozicija u bronci, ostvario je i
biste partizanskih boraca
i istaknutih osoba,: Matka[[Matko LaginjeLaginja]]
(1952.), Ivane[[Ivana Brlić -Mažuranić]] (1974.), TomeTomo StrizićaStrizić, dr. IvanaIvan SobolaSobol (1973.) koja nije izlivena, FranjeFranjo
CaraCar (1973.), Tita[[Josip Broz Tito]] (1972.,1975.), AnkeAnka Pa|enPađen (1976.), NikoleNikola
CaraCar ČrnogČrni (1976.), SlavišeSlaviša VajneraVajner ČičeČiča (1976.),
Barca[[Antun Barac]] (1949.) koja se nalazi u zgradi istoimene
Antuna
Barca (1949.) koja se nalazi u zgradi istoimene
srednje
škole te Vladimira[[Vladimir NazoraNazor]] (1970., 1976.) koja se
nalazi ispred istoimene osnovne
škole u Crikvenici. Posebno
zauzima
naš istaknuti umjetnik, minijaturist svjetskoga
glasa, Juraj [[Julije Klović]]. Njegova nadahnuto izvedena figura
s otvorenom knjigom u ruci (1969.) nalazi se u Drivenikumjestu [[Drivenik]],
ispred stare osnovne škole.
 
nastoji posti}i jaku ekspresivnost
i dramatsku napetost trenutka sažetog u monumentalnim kompozicijama. čini se da su u poslijeratnoj fazi na Zvonka Cara vrlo snažan dojam ostavile
skulpture poznatogakoje hrvatskogaizrađuje kiparapoznati hrvatski kipar
Antuna[[Antun AugustinčićaAugustinčić]]. U mnogim Carevim radovima očita je fascinacija
izražajnošću i sjajnom dinamikom Augustinčićevih skulptura.
Ta saznanja Car nastoji primijeniti u naturalističkim
Careva medijski najpoznatija skulptura je Djevojka s galebom
(1953.),postavljena
u Opatijigradu [[Opatija]] na morskoj hridi,
blizu hotela Kvarner. Ova je skulptura postala svojevrsnim
simbolom Opatije, a slično se dogodilo i s još nekim
 
Car je bio član Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske,
podružnica [[Rijeka]], gotovo
od samih početaka rada ove
podružnice. Godine1951. nalazi se među prvih
25

uređivanja