Gorgija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
{{Wp+}} |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
{{otheruses|[[Gorgija (dijalog)]]|istoimeni Platonov dijalog}}
'''Gorgija''' (oko [[483. p. n. e.]] - oko [[375. p. n. e.]]) [[Stara Grčka|grčki]] [[filozofija|filozof]], [[sofisti|sofist]] i retor.
Line 14 ⟶ 13:
== Život ==
Gorgias je drugi veliki sofist starije generacije. Brzo je stekao slavu i [[bogatstvo]]. Možda je učenik
Gorgias se u kasnijim godinama svoga života odrekao filozofije i posvetio isključivo retorici. Znao je da svojom teorijom besjedništva daje učenicima oštro i opasno oružje, i da ga oni mogu upotrijebiti i na dobro i na zlo, on je sam živio besprijekorno i čuvao se da ne povrijedi tradicionalni moral.▼
▲
== Spisi ==
Glavno djelo: [[O prirodi ili o nepostojećem]] (o nebitku), izgubljeno, Posmrtni govor, Olimpijski govor, Odbrana Helene,
== Učenje ==
Jedan je od najznačajnijih predstavnika starije sofistike. Skeptik čiji radikalni argumenti baziraju i na nekim aporijama elejca Zenona i Melisosa, koje, međutim, dovodi do određenih apsurdnih
Gorgiasova rasprava O nebiću ili O prirodi 363. SEXT Gorgias Leontinac pripadao je istoj skupini kao oni filozofi koji su porekli kriterij objektivne spoznaje, ali ne na temljeju istog smjera mišljenja kao
# da ništa ne postoji, # da ako i postoji za čovjeka je nespoznatljivo # da ako je i spoznatljivo ne može se ni na koji način Sve tri ove tvrdnje Gorgias objašnjava vrlo orginalno izvedenim, formalno [[logika|logički]] === Prva tvrdnja ===
1) Da ništa ne postoji Gorgias ovako izvodi: mora postojati ili biće ili nebiće ili i biće i nebiće. Nebiće ne postoji, jer ako bi postojalo istovremeno bi i postojalo i ne bi postojalo, što je besmisleno. I dalje, ako bi postojalo nebiće, ne bi postojalo biće, jer se to dvoje uzajamno isključuje. Ako bi biće postojalo bilo bi ili vječno ili nastalno, ili i vječno i nastalno istovremeno. Ako je vječno, nema početka, a sve što nema početka je neizmjerno i ako je neizmjerno nije nigdje, a što nije nigdje toga nema. Ako bi bilo negdje, bilo bi obuhvaćeno nečim što je različito od njega i tako ne bi bilo neizmjerno. Ipak biće nije ni obuhvaćeno samim sobom, jer ono što obuhvata i ono što je obuhvaćeno jest dvostruko, a to je besmisleno. Dakle, ako je biće vječno, onda ne postoji. Međutim, biće nije ni nastalno, jer ako jeste, onda je moglo nastati ili od bića ili od nebića, a oboje je nemoguće. No biće takođe nije istovremeno vječno i nastalno, jer se to dvoje uzajamno ukida. Kako biće nije ni vječno ni nastalo ni oboje istovremeno, biće ne postoji. Isto tako je besmisleno reći da postoji i biće i nebiće. Ako postoji i biće i nebiće, biće identični u pogledu postojanja, pa kako nebiće ne postoji, ono što je identično s njim također ne postoji.▼
Da ništa ne postoji Gorgija ovako izvodi: mora postojati ili biće ili nebiće ili i biće i nebiće. Nebiće ne postoji, jer ako bi postojalo istovremeno bi i postojalo i ne bi postojalo, što je besmisleno. I dalje, ako bi postojalo [[nebiće]], ne bi postojalo [[biće]], jer se to dvoje uzajamno isključuje.
▲
Isto tako je besmisleno reći da postoji i biće i nebiće. Ako postoji i biće i nebiće, biće identični u pogledu postojanja, pa kako nebiće ne postoji, ono što je identično s njim također ne postoji.
=== Druga tvrdnja ===
=== Treća tvrdnja ===
▲2) I kada bi nešto postojalo, ne bi se moglo misliti ni spoznati. Ako mišljeno stvarno ne postoji, ni biće se ne može misliti. Jer ako mišljenom pripišemo npr. bjelinu, pa se ona može zamisliti, onda ako mišljeno ne postoji, nužno je da ono što postoji ne može biti mišljeno. Da mišljeno ne postoji, Gorgias dokazuje ovako: ako mišljeno postoji, onda postoji sve što je mišljeno, bilo kako ga kogod zamislio, a to je besmisleno. Neko bi mogao zamisliti čovjeka koji leti ili kola koja voze po moru, a to ne znači da čovjek leti čim je zamišljen da leti. Dakle, zaključuje Gorgijas, mišljeno ne postoji.
Mogu li se
▲3) Kada bi se štogod i moglo spoznavati, ne bi se moglo drugima saopćiti. Ako postoje stvari izvan nas koje opažamo osjetilima, ne možemo ih saopćiti riječima, budući da riječ nije postojeća stvar, pa tako mi ne saopćavamo same stvari, već riječ koja je različita od samih stvari. Kako vidljive stvari vidimo, čujne čujemo, a ne obrnuto, te vidljivo ne može postati čujno i obrnuto, onda ono što postoji van, ne može postati riječ. Tako se ni spoznaja, ako bi i postojala, ne bi mogla prenijeti drugome.
▲Mogu li se riječi odnositi na predmete? Gorgias – nikada riječima ne možemo opisati istinu (riječ čevap, gladnom čovjeku, on je još uvijek gladan). Kako bi mogli riječima da prenesemo znanje o boji, kad uho čuje samo zvukove. Ako riječi nisu vezane za stvar nema znanja. Riječi iskazuju biti stvari.
Vještina o pravom
Zapitanost o porijeklu naše spoznaje donosi odustajanje od neposredne spoznaje univerzuma. Više se i ne postavlja pitanje kakav jest vanjski svijet po sebi. Ovakav antikozmološki stav starijih sofista dovodi do odricanja od božanskog pogleda na svijet. Otpada stajalište da ima neka pozicija mimo neposrednog iskustva pojedinca i jezika, te zbog toga nema ni pokušaja izgradnje nekog cjelovitog filozofskog sustava. Ovaj filozofski uvid je razlog sofističkog okreta ka čovjeku, a ne, kako se često ponavljalo u
== Gnoseologija ==
Neki
== Relevantni članci ==
|