Otvori glavni izbornik

Promjene

Nema promjene veličine, prije 11 godina
Pročišćavanje
 
 
 
== UMJETNIKOVI POČETCI ==
 
...Sve je započelo jednostavnom dječjom igrom. Kroz igru
se razvilo taktilno zadovoljstvo
modeliranja [[Glina (tlo)|gline]], koju se u okolici grada [[Crikvenica|Crikvenice]] tada moglo naći na svakom koraku.
Vrlo brzo dječja je igra prerasla u životnu potrebu i htijenje,
u stvaralačku nužnost. Povratak u realni, pragmatični
Kao što svaki umjetnik u svom životu doživi neki odlučujući trenutak, upozna neku ključnu osobu, sudbonosna osoba za Zvonka Cara bio je [[Vladimir Nazor]]
, tadašnji upravitelj Dječjega doma
u [[Crikvenica|Crikvenici]].Nazor
je odmah prepoznao kiparsku
nadarenost
navršenih šesnaest godina primljen je
na [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|Likovnu akademiju u Zagrebu]]. Brigu za razvoj talenta tada preuzimaju
[[Ivan Meštrović]], [[Robert Frangeš-Mihanović]] i Fran Kršinić, profesori na [[Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu]]. Diplomirao je 1933. Ovladavši [[Kiparstvo|kiparskim]]
tehnikama,
svoju
stručnu naobrazbu produbio je tijekom putovanju po [[Italija|Italiji]]. Cijelo je to vrijeme ostao
u vezi s [[Vladimir Nazor|Vladimirom Nazorom]] koji mu je snažio duh, ali i
financijski pomagao
njegovo školovanje. Prijateljstvo je
nastali
mnogobrojni radovi, od javnih spomenika do kiparskih
djela manjeg formata pa i [[Slikarstvo|slika]], koji se danas
nalaze ne samo u mjestima naše Županije, nego
i diljem
svijeta. U ateljeu je umjetnik provodio veći dio svojega
vremena, radio
skice i studije skulptura u crtežu i [[Glina (tlo)|glini]],
lijevao ih u sadri i pripremao
za lijevanje u [[Bronca|bronci]]. tu je
primao posjetitelje, prijatelje i kupce, znance
i slučajne
namjernike, a mnoge je privlačila upravo vedra i pristupačna umjetnikova narav.
 
 
== NADAHNUĆE I DJELA==
 
Nadahnuće sakralnim temama
U početku, u tridesetim godinama prošloga stoljeća, Carevim
ateljea. Zvonko Car sudjeluje i u pripremama
za gradnju nove crkve sv. Antona u Crikvenici, za koju izrađuje niz idejnih skica i crteža prema kojima su izrađeni
[[Statika|statički]] proračuni i projekt izvedbe. U ideji je slijedio
neoromanički koncept, ostvarivši skladno raščlanjeno
pročelje s nizom polukružnih lukova i jednobrodnu unutrašnjost
crkve, koja osim estetskih, sadrži i izvanredne
[[Akustika|akustičke]] vrijednosti. Car je izradio i kip sv. Antona
u sklopu bočnog oltara od crnog mramora. U
ovoj je građevini nastojao spojiti kiparske
 
Do
konca Drugog[[Rat|drugog svjetskogsvijetskog rata]], nastali su brojni portreti u
[[Bronca|bronci]], od članova [[Obitelj|obitelji]] (grobni spomenici majke i prve
supruge Anke na crikveničkom groblju) istaknutih ličnosti
umjetničkog i društvenog života (biste
odrekao honorara. Spomenike ove tematike
izradio je i
za [[Kraljevica|Kraljevicu]]
([[1951]].–52.), [[Selca|Selce]] ([[1950]].–51.), [[Bribir]], [[Dramalj]],
Vinjerac i [[Gvozd|Vrginmost]] – danas [[Gvozd]] ([[1946]].).
Osim monumentalnih kompozicija u bronci, ostvario je i
biste [[Partizan (gerilac)|partizanskih]] boraca
i istaknutih osoba: [[Matko Laginja]]
(1952.), [[Ivana Brlić-Mažuranić]] (1974.), [[Tomo Strizić]], dr. [[Ivan Sobol]] (1973.) koja nije izlivena, [[Franjo Car]] (1973.), [[Josip Broz Tito]] (1972.,1975.), [[Anka Pađen]] (1976.), [[Nikola Car "Črni"]] (1976.), [[Slaviša Vajner "Čiča"]] ([[1976]].),
[[Antun Barac]] ([[1949]].) koja se nalazi u zgradi istoimene
Car (1973.), [[Josip Broz Tito]] (1972.,1975.), Anka Pađen (1976.), Nikola
Car Črni (1976.), Slaviša Vajner Čiča (1976.),
[[Antun Barac]] (1949.) koja se nalazi u zgradi istoimene
srednje
[[Škola|škole]] te [[Vladimir Nazor]] ([[1970]]., [[1976]].) koja se
nalazi ispred istoimene osnovne
škole u [[Crikvenica|Crikvenici]]. Posebno
mjesto
među likovima koje je portretirao Zvonko Car
naš istaknuti umjetnik, minijaturist svjetskoga
glasa, Juraj [[Julije Klović]]. Njegova nadahnuto izvedena figura
s otvorenom [[Knjiga|knjigom]] u ruci ([[1969]].) nalazi se u mjestu [[Drivenik]],
ispred stare osnovne škole.
 
Cjelokupni rad Zvonka Cara temelji se na [[Realizam|realističkoj]] modelaciji,
a u mnogim radovima
nastoji posti}i jaku [[Ekspresionizam|ekspresivnost]]
i [[Drama|dramatsku]] napetost trenutka sažetog u monumentalnim [[Kompozicija|kompozicijama]]. čini se da su u poslijeratnoj fazi na Zvonka Cara vrlo snažan dojam ostavile
[[Skulptura|skulpture]] koje izrađuje poznati [[Hrvatska|hrvatski]] [[Kiparstvo|kipar]]
[[Antun Augustinčić]]. U mnogim Carevim radovima očita je fascinacija
izražajnošću i sjajnom [[Dinamika|dinamikom]] [[Antun Augustinčić|Augustinčićevih]] skulptura.
Ta saznanja Car nastoji primijeniti u [[Naturalizam|naturalističkim]]
prikazima partizanskih boraca i ranjenika, kako bi izrazio
trenutke tjelesne boli, očaja, prkosa i upornosti, ali u
ruku, nogu i tijela uhvaćenih u različitim pokretima.
Skulpture stvarane s osobitom ljubavlju
Careva medijski najpoznatija skulptura je Djevojka s [[Galebi|galebom]](Opatijka)
([[1953]].),postavljena
u gradu [[Opatija]] na [[More|morskoj]] hridi,
blizu hotela Kvarner. Ova je skulptura postala svojevrsnim
[[Simbol|simbolom]] [[Opatija|Opatije]], a slično se dogodilo i s još nekim
Carevim skulpturama.
Ribar (1982.) u crikveničkoj luci
postao
je jednim od simbola [[Crikvenica|Crikvenice]],
[[Julije Klović|J. J. Klović]] ([[1969]].)
simbolom [[Drivenik|Drivenika]], a Žena s brentom ([[1981]].–82.) [[Grižane|Grižana]].
Zvonko Car se cijeloga života borio s teškom bolešću, [[Pluća|plućnom]]
[[Tuberkuloza|tuberkulozom]], od koje je umrla i njegova prva supruga.
često je boravio u raznim lječilištima. Duže
[[vrijeme]] je proveo
na liječenju u [[Rijeka|Riječkoj]] bolnici, kojoj je kasnije poklonio
svoju
skulpturu Hygia (1955.–56.) u znak zahvalnosti dr.
Kučiću za uspješno liječenje.
O [[Slikarstvo|slikarskoj]] dimenziji autorova rada na žalost za sada ne
možemo suditi, jer nam nijedna slika nije dostupna. Stoga
ćemo prosudbu tog segmenta prepustiti
istraživanjima.
 
 
Car je bio član Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske,
== DRUŠTVENI DOPRINOS ==
 
Car je bio član Udruženja likovnih umjetnika [[Hrvatska|Hrvatske]],
podružnica [[Rijeka]], gotovo
od samih početaka rada ove
podružnice. Godine1951Godine [[1951]]. nalazi se među prvih
jedanaest
članova, uz Boženu Vilhar, Sergeja Kučinskog, Romola Venuccia,
 
 
 
== IZBOR IZ DJELA ==
 
 
25

uređivanja