Narodna radikalna stranka: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: {{radovi24}} '''Narodna radikalna stranka''' je politička stranka koja je djelovala od 1881. do 1929. godine u Srbiji i Jugoslaviji. Obično su u javnosti nazivani samo '''Ra...
(Nema razlike inačica)

Inačica od 2. listopada 2007. u 15:49

Narodna radikalna stranka je politička stranka koja je djelovala od 1881. do 1929. godine u Srbiji i Jugoslaviji. Obično su u javnosti nazivani samo Radikalna stanka ili "radikali", pa se pod tim imenom spominju i u publicistici i historiografiji.

Stranka u Srbiji (1881.–1918.)

Početna orijentacija (1881.–1883.)

Idejne i organizacijske osnove Narodne radikalne stranke postavili su u drugoj polovici 1870-ih godina studenti socijalisti, pristaše Svetozara Markovića. Stranka je formalno osnovana u siječnju 1881. Protiv režima kneza (od 1882. kralja) Milana II. Obrenovića, stranka promovira ideje liberalne demokracije i socijalizma: parlamentarizam, lokalna samouprava, nezavisno sudstvo, neposredni i progresivni porezi, besplatno školovanje, narodna vojska. Na vanjskopolitičkom planu, zalaže se za stvaranje Balkanskog saveza u koji bi isprva ušli Srbija, Bugarska i Crna Gora. Ključni stranački vođe su Adam Bogosavljević, koji promovira koncept "seljačke" pojednostavljene građanske demokracije i općinske samouprave, i Pera Todorović, ideolog i tvorac prvog pravog programa stranke.

Dok su stare političke stranke, Liberalna i Napredna, bile ograničene na gradove, nova stranka uspijeva okupiti kako inteligenciju i omladinu tako i seljačke mase, pa već 1883. ima 60.000 članova. Tada dolazi do Timočke bune, koju režim u krvi guši. Brojni radikali ubijeni su, osuđeni na smrt ili robiju, ili bježe u inozemstvo.

Razdoblje 1883.–1918.

Rukovodstvo stranke postepeno se odriče radikalnih ideja i prihvaća suradnju s dinastijom, da bi izborilo bar neke reforme. Ključnu ulogu u tome ima novi stranački predsjednik Nikola Pašić. Već 1887. stranka postaje vladajuća u Srbiji, prihvaćaju podršku dinastiji uz određeno slabljenje autoritarnog režima. Stranka, kao i ostale srbijanske stranke, sudjeluje u sukobima klika na dvoru, u vojsci i birokraciji, koje su presudni čimbenik srbijanskog političkog života do 1903.. U vanjskoj politici zastupa oslonac na Rusiju i velikosrpsku koncepciju širenja države.

Postignut je privremeni uspjeh u demokratizaciji kad kralj Milan godine 1888. prihvaća novi Ustav, po kojem Srbija postaje ustavna monarhija. Slijedeće godine omrznuti kralj abdicira u korist svojeg još maloljetnog sina Aleksandra, imenovavši namjesništvo do njegove punoljetnosti. Aleksandar, na nagovor svoga oca (koji živi u emigraciji u Parizu) i uz podršku vojske i radikala, godine 1893. vrši državni udar: prijevremeno se proglašava punoljetnim (ima tek 16 godina), svrgava namjesništvo i na vlast dovodi radikale. U siječnju 1894., kad se Milan vraća u zemlju, radikali napuštaju vladu. U svibnju 1895. Aleksandar vrši drugi državni udar. Ukida Ustav iz 1888. i vraća na snagu onaj iz 1869., koji daje veliku vlast vladaru.

Godine 1899. izvršen je neuspješni atentat na bivšeg kralja Milana (Ivanjdanski atentat. Svi su vođe radikala optuženi za sudjelovanje u pripremi atentata, uhićeni i izvedeni pred sud. Nikola Pašić ima ključnu ulogu: na sudu poriče bilo kakvu svoju vezu s atentatom, izražava lojalnost dinastiji Obrenović i optužuje svoje stranačke drugove. Osuđen je na pet godina zatvora i odmah pomilovan, dok ostali dobivaju pet do 20 godina robije, a od smrtne kazne spašava ih intervencija Rusije. Slijedeće su godine, povodom ženidbe kralja Aleksandra, bili pomilovani.

Godine 1901. iz stranke se odvaja grupa pod vodstvom Ljubomira Živkovića, koja osniva Samostalnu radikalnu stranku na načelima radikalnog programa iz 1881..

Nakon državnog udara u kojem je ubijen kralj Aleksandar 1903. (Majski prevrat, Pašić opstaje kao predsjednik srpske vlade.

U Kraljevini SHS (1918.–1929.)

Narodna radikalna stranka, na čelu sa Pašićem, glavni je oslonac režima Kraljevine SHS, usko povezana sa krugovoma oko kraljevskog dvora. Zastupa strogi centralizam države uz srbijansku hegemoniju. Ona obnaša vlast većim dijelom razdoblja 1918.-1929., zahvaljujući raznolikim pragmatičkim koalicijama.

Nakon Šestosiječanjske diktature

Nakon uvođenja Šestosiječanjske diktature 1929., NRS je kao i ostale stranke raspuštena. Dolazi do rascjepa: dio vodstva ulazi u vladu generala Petra Živkovića i u "dvorske" stranke (Jugoslavenska nacionalna stranka i Jugoslavenska radikalna zajednica), dok se drugi dio pasivizira, a kasnije, na izborima 1935. i 1938., nastupa u okviru Udružene opozicije.