Krvavi sabor križevački: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 4:
[[Križevačka županija]] je u [[Srednji vijek|srednjem vijeku]] bila prostorno najveća županija i imala je izniman socijalno politički značaj, a osobito sam grad [[Križevci]] u kojem su se održavali sabori, od kojih je najpoznatiji '''Krvavi sabor križevački'''.-->
Velika hrvatsko-ugarska i turska vojska sukobile su se potkraj rujna 1396. u krvavoj bitci kod Nikopolja. Glavninu kršćanskih snaga vodio je [[hrvatsko-Ugarska|hrvatsko-ugarski]] kralj [[Žigmund Luksemburški]], jedno krilo vojske Herman Celjski, a drugo hrvatski [[ban]]
Hrvatski narod već je od prije bio nezadovoljan zbog Žigmundove nepravičnosti i okrutnosti. Saznavši za poraz kraljevske vojske kod Nikopolja, u trenutku kada se i nije znalo je li kralj živ, narod traži da krunu preuzme napuljski kralj Ladislav. Stvara se tako hrvatska liga koju predvodi ban [[Lacković]].
Ali Žigmund je umaknuo Turcima i preko Dubrovnika, Splita i Topuskog vraća se u Ugarsku. Želeći pomirbu s hrvatskim velikašima Žigmund saziva sabor u Križevcima i svima nazočnima jamči slobodan pristup.
Pozvan je i ban Stjepan [[Lacković]]. Sabor se po svemu sudeći održao u Crkvi svetoga križa. Hrvatska vojska ostala je izvan grada, a ban [[Lacković]], njegov sinovac Andrija i hrvatski plemići ostavili su oružje ispred mjesta održavanja skupa na kojemu uživaju kraljevu zaštitu. U burnoj raspravi koja je uslijedila, Mađari su optužili Lackovića poradi izdaje u bitci kod Nikopolja. Padaju teške riječi, počinje tučnjava, i kraljevi vazali potežu mačeve kojima su na očigled kralja sasjekli bana Lackovića i sinovca Andriju, te hrvatsko plemstvo.
Dogodilo se to 27. veljače 1397. Na vijest o pogibiji bana i plemića, hrvatska vojska pohitala je u Križevce i započela je bitka sa Žigmundovim pristašama. U neravnopravnoj borbi palo je tridesetak Hrvata, prije no što su se povukli Lackovićevi pristaše.
| |||