Narodna radikalna stranka: razlika između inačica

Razni dodaci i poboljšanja.
(Nova stranica: {{radovi24}} '''Narodna radikalna stranka''' je politička stranka koja je djelovala od 1881. do 1929. godine u Srbiji i Jugoslaviji. Obično su u javnosti nazivani samo '''Ra...)
 
(Razni dodaci i poboljšanja.)
{{radovi24}}
'''Narodna radikalna stranka''' je politička stranka koja je djelovala od [[1881]]. do [[1929]]. godine u Srbiji i Jugoslaviji. Nakon toga u stranci dolazi do raskola. Od [[1952]]. djelovala je u emigraciji. Obično su u javnosti nazivani samo '''Radikalna stanka''' ili "radikali", pa se pod tim imenom spominju i u [[publicistika|publicistici]] i [[historiografija|historiografiji]].
 
==Stranka u Srbiji (1881.–1918.)==
===Početna orijentacija (1881.–1883.)===
Idejne i organizacijske osnove ''Narodne radikalne stranke'' postavili su u drugoj polovici 1870-ih godina studenti socijalisti, pristaše [[Svetozar Marković|Svetozara Markovića]]. Stranka je formalno osnovana u siječnju [[1881]]., kada je u listu ''Samouprava'' osnovan njen program, koji potpisuje 38 poslanika. Protiv režima kneza (od [[1882]]. kralja) [[Milan II. Obrenović|Milana II. Obrenovića]], stranka promovira ideje liberalne demokracije i socijalizma: parlamentarizam, lokalna samouprava, nezavisno sudstvo, neposredni i progresivni porezi, besplatno školovanje, narodna vojska. Na vanjskopolitičkom planu, zalaže se za stvaranje '''Balkanskog saveza''' u koji bi isprva ušli Srbija, Bugarska i Crna Gora. Ključni stranački vođe su [[Adam Bogosavljević]], koji promovira koncept "seljačke" pojednostavljene građanske demokracije i općinske samouprave, i [[Pera Todorović]], ideolog i tvorac prvog pravog programa stranke. U srpnju [[1882]]. održana je Prva Glavna skupština NRS u [[Kragujevac|Kragujevcu]]. Usvojen je program, a [[Nikola Pašić]] izabran za predsjednika Glavnog odbora.
 
Dok su stare političke stranke, [[Liberalna stranka (Srbija)|Liberalna]] i [[Napredna stranka (Srbija)|Napredna]], bile ograničene na gradove, nova stranka uspijeva okupiti kako inteligenciju i omladinu tako i seljačke mase, pa već [[1883]]. ima 60.000 članova. TadaNa dolaziizborima doza [[Timočkaskupštinu buna|TimočkeKraljevine bune]]Srbije, kojuradikali režimosvajaju uvećinu, krviali guši.kralj Brojni radikali[[Milan ubijeniII. su,Obrenović|Milan]] osuđeni na smrt ili robiju,odbija ilipovjeriti bježeim usastav inozemstvovlade.
 
Tada dolazi do [[Timočka buna|Timočke bune]], koju režim u krvi guši. Brojni radikali ubijeni su, osuđeni na smrt ili robiju, ili bježe u inozemstvo.
 
===Razdoblje 1883.–1918.===
Rukovodstvo stranke postepeno se, uz žestoke unutarnje sporove, odriče radikalnih ideja i prihvaća suradnju s dinastijom, da bi izborilo bar neke reforme. Ključnu ulogu u tome ima novi stranački predsjednik [[Nikola Pašić]]. VećGodine [[1887]]. stranka postaje vladajuća u Srbiji, prihvaćaju podršku dinastiji uz određeno slabljenje autoritarnog režima. Stranka, kao i ostale srbijanske stranke, sudjeluje u sukobima klika na dvoru, u vojsci i birokraciji, koje su presudni čimbenik srbijanskog političkog života do [[1903]].. U vanjskoj politici zastupa oslonac na Rusiju i velikosrpsku koncepciju širenja države.
 
Postignut je privremeni uspjeh u demokratizaciji kad kralj [[Milan II. Obrenović|Milan]] godine [[1888]]. prihvaća novi Ustav ("Radikalski ustav"), po kojem Srbija postaje ustavna monarhija. Slijedeće godine omrznuti kralj abdicira u korist svojeg još maloljetnog sina [[Aleksandar Obrenović|Aleksandra]], imenovavši namjesništvo do njegove punoljetnosti. Aleksandar, na nagovor svoga oca (koji živi u emigraciji u Parizu) i uz podršku vojske i radikala, godine [[1893]]. vrši državni udar: prijevremeno se proglašava punoljetnim (ima tek 16 godina), svrgava namjesništvo i na vlast dovodi radikale. U siječnju [[1894]]., kad se Milan vraća u zemlju, radikali napuštaju vladu. U svibnju [[1895]]. Aleksandar vrši drugi državni udar. Ukida Ustav iz [[1888]]. i vraća na snagu onaj iz [[1869]]., koji daje veliku vlast vladaru.
 
Uspjeh je međutim bio privremen. Aleksandar, na nagovor svoga oca (koji živi u emigraciji u Parizu) i uz podršku vojske i radikala, godine [[1893]]. vrši državni udar: prijevremeno se proglašava punoljetnim (ima tek 16 godina), svrgava namjesništvo i na vlast dovodi radikale. U siječnju [[1894]]., kad se Milan vraća u zemlju, radikali napuštaju vladu. U svibnju [[1895]]. Aleksandar vrši drugi državni udar. Ukida Ustav iz [[1888]]. i vraća na snagu onaj iz [[1869]]., koji daje veliku vlast vladaru.
 
Godine [[1899]]. izvršen je neuspješni atentat na bivšeg kralja [[Milan II. Obrenović|Milana]] ([[Ivanjdanski atentat]]. Svi su vođe radikala optuženi za sudjelovanje u pripremi atentata, uhićeni i izvedeni pred sud. [[Nikola Pašić]] ima ključnu ulogu: na sudu poriče bilo kakvu svoju vezu s atentatom, izražava lojalnost dinastiji [[Obrenovići|Obrenović]] i optužuje svoje stranačke drugove. Osuđen je na pet godina zatvora i odmah pomilovan, dok ostali dobivaju pet do 20 godina robije, a od smrtne kazne spašava ih intervencija Rusije. Slijedeće su godine, povodom ženidbe kralja [[Aleksandar Obrenović|Aleksandra]], bili pomilovani.
Narodna radikalna stranka, na čelu sa [[Nikola Pašić|Pašićem]], glavni je oslonac režima [[Kraljevina SHS|Kraljevine SHS]], usko povezana sa krugovoma oko kraljevskog dvora. Zastupa strogi centralizam države uz srbijansku hegemoniju. Ona obnaša vlast većim dijelom razdoblja [[1918]].-[[1929]]., zahvaljujući raznolikim pragmatičkim koalicijama.
 
Nakon smrti [[Nikola Pašić|Nikole Pašića]], [[1926]]., za predsjednika Glavnog odbora NRS izabran je [[Aca Stanojević]].
===Nakon Šestosiječanjske diktature===
 
Nakon uvođenja [[Šestosiječanjska diktatura|Šestosiječanjske diktature]] [[1929]]., NRS je kao i ostale stranke raspuštena. Dolazi do rascjepa: dio vodstva ulazi u vladu generala [[Petar Živković|Petra Živkovića]] i u "dvorske" stranke ([[Jugoslavenska nacionalna stranka]] i [[Jugoslavenska radikalna zajednica]]), dok se drugi dio pasivizira, a kasnije, na izborima [[1935]]. i [[1938]]., nastupa u okviru Udružene opozicije.
===Nakon Šestosiječanjske diktature= (1929.–1945.)==
Nakon uvođenja [[Šestosiječanjska diktatura|Šestosiječanjske diktature]] [[1929]]., NRS je kao i ostale stranke raspuštena. Dolazi do rascjepa: dio vodstva ulazi u vladu generala [[Petar Živković|Petra Živkovića]] i u "dvorske" stranke ([[Jugoslavenska nacionalna stranka]], ite kasnije [[Jugoslavenska radikalna zajednica|Jugoslavenske radikalne zajednice]]), dokkoja seje drugi dio pasivizira, a kasnije, na izborimanastala [[1935]]. i [[1938]]., nastupa u okviru Udružene opozicije.
 
Većina Glavnog odbora na čelu sa [[Aca Stanojević|Atom Stanojevićem]] zahtijeva ukidanje diktature i vraćanje parlamentarizma i lokalne samourave. Kasnije, na izborima [[1935]]. i [[1938]]., nastupaju u okviru Udružene opozicije, čiju listu predvodi [[Vladko Maček]].
 
Nakon [[Travanjski rat|Travanjskog rata]] [[1941]]. radikali se pasiviziraju i raspadaju na više frakcija. Neki podržavaju kvislinšku vladu [[Milan Nedić|Milana Nedića]] ''(Vidi članak [[Nedićeva Srbija]])'', drugi [[Četnici u Drugom svjetskom ratu|četnički pokret]] [[Draža Mihailović|Draže Mihailovića]], a treći čekaju odluke izbjegličke vlade u Londonu.
 
Zbog kompromitiranosti suradnjom s okuptorom, NRS je nakon dolaska komunista na vlast [[1945]]. zabranjena (neke druge stranke još su neko vrijeme djelovale).
 
==Djelovanje u emigraciji (od 1952.)==
Politički emigranti, članovi NRS, osnovali su ''Radni odbor NRS u egzilu'' u Parizu [[1952]].. Kasnije su osnovani odbori, povjereništva i akcioni odbori u raznim zemljama Europe i Amerike, Australiji i Sjevernoj Africi. U Parizu S. Trivunac pokreće list ''Radikal''. Radikali u emigraciji delovali su i kroz razne političke i kulturne organizacije, ali nisu imali veći uticaj u Srbiji.
 
==Djelovanje u Srbiji od 1990.==
Pojavom višestranačja u Srbiji, NRS obnavlja svoj rad u zemlji, a za njenog predsjednika izabran je odvjetnik [[Veljko Guberina]]. Stranka, zastupajući relativno umjeren program, ostaje marginalna. [[Vojislav Šešelj]] osniva [[Srpska radikalna stranka|Srpska radikalna stranka]], ektremne velikosrpske i šovinističke orijentacije, koja se poziva na [[Četnici u Drugom svjetskom ratu|četničke tradicije iz Drugog svjetskog rata]] i osniva paravojne odrede za rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Jedna frakcija NRS, predvođena [[Tomislav Nikolić|Tomislavom Nikolićem]], prešla je u SRS, koja postaje jedna od najjačih stranaka u Srbiji.
 
[[Kategorija:Srpske političke stranke]]
[[Kategorija:Jugoslavenske političke stranke]]
2.451

uređivanje