Vatroslav Jagić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m robot Modifying: en |
m zaglavlje |
||
Redak 1:
{{wikipoveznice}}
'''Vatroslav Jagić''' ([[Varaždin]], [[6. srpnja]] [[1838]]. - [[Beč]], [[5. kolovoza]] [[1923]].), hrvatski jezikoslovac, najznačajniji svjetski slavist 2. polovice 19. stoljeća.
[[Image:Jagic.jpg|thumb|Vatroslav Jagić]]
Pučku školu i gimnaziju pohađao u Varaždinu, gimnaziju završio u Zagrebu. U Beču je studirao klasičnu filologiju, a kod Franza Miklošiča slušao slavistiku kojoj se potpuno priklonio. Završivši studij vratio se u Zagreb gdje je cijelo desetljeće (1860-70) profesor na gimnaziji. God. 1869. izabran je za pravog člana JAZU i dopisnog petrogradske akademije. Sljedeće godine otpušten iz državne službe.▼
▲Pučku školu i gimnaziju pohađao u Varaždinu, gimnaziju završio u Zagrebu. U Beču je studirao klasičnu filologiju, a kod [[Franz Miklošič|Franza Miklošiča]] slušao [[slavistika|slavistiku]] kojoj se potpuno priklonio. Završivši studij vratio se u Zagreb gdje je cijelo desetljeće (1860-70) profesor na gimnaziji.
Na preporuku I. I. Sreznjevskog izabran je za profesora slavistike u Odesi. Pripremnu godinu proveo je u Berlinu i Petrogradu. Od 1874. do 1880. bio je prvi profesor slavistike na Humboldtovu sveučilištu u Berlinu. Nakon toga je profesor slavistike na sveučilištu u Petrogradu. God. 1886. kao nasljednik F. Miklošiča postao je profesor slavistike na bečkom sveučilištu na kojem je djelovao do umirovljenja (1908). Umro je u Beču, ali je pokopan u Varaždinu (12. VIII. 1923).▼
▲Na preporuku I. I. Sreznjevskog izabran je za profesora slavistike u Odesi. Pripremnu godinu proveo je u
Stručne radove iz književnosti i jezika Jagić je počeo objavljivati u izvještajima zagrebačke gimnazije.
Godine 1871. doktorirao je u
Nakon prelaska u Beč bavio se mišlju o izdavanju Enciklopedije slavenske filologije. Iz te je zamisli potekla njegova knjiga ''Istorija slavjanskoj filologii'' (Povijest slavenske filologije; Petrograd, 1910) kojom je obuhvaćen razvoj slavenske filologije od početaka do kraja 19. st. Posebno intenzivno bavio se staroslavenskim jezikom za koji je dokazao daje oblikovan na temelju jednoga južnoslavenskoga (južnomakedonskog) narječja čime je pobio tzv. panonsku teoriju. Potkraj života proučavao je život i djelo Jurja Križanića.
|