Crna reka: razlika između inačica

Crna Reka,jedna od naj interesantnijih tekućica u Makedoniji i po mnogo, čemu veoma lijepa i raznolika. Od svog izvora u masivu Demir Hisara(turcizam sa znače njem željezni kraj, pošto obiluje hematitnim nalazištima, pogodnim za proizvodnju željeza u obrtničkoj tehnologiji, usmjeravalo se otvaranju rudnika skopske Želje zare. Na gornje podatke upućuju toponim tog kraja Železnec i Železnečka Reka, pritoka Crne Reke. Prije eksploatacije željeza i ugljena, bila je jedna od naj bistrijih voda i po lijepom vremenu ne odviše brza, izuzev kod samog izvora. Tok kroz Demir Hisar, pretstavlja prekrasno slivno područje, gdje kao pritoke prima Bazerničku, Babinsku, Železnečku i druge vrlo ćudljive rijeke, koje nikad tijekom godine nisu potpuno presušile, dok u kišnom razdoblju postaju opasne bujice. Cije lo ovo područje bilo je prirodno poribljeno potočnom pastrvom, mekoustom pastr vom, velikom endemskom mrenkom, crvenperkom, jeguljom i drugim vrstama riba, te potočnim rakovima,koji su bili i ostali naj pouzdaniji indikatori čistoće vode.

Narod tog kraja imao je izuzetan suživot sa prirodom. Drvo za zimu sjekli su u obližnjim šumama. Regulirali su lov putem lovačkih i ribolovnih društava i skupi na, pri tom su aktivno suzbijali krivolov i devastaciju. U ovom prostranom područ ju između Kičeva, Makedonskog Broda i Bitole u nekoj svježoj planinskoj klimi, putem kanala, poljoprivrednici natapaju svoja polja i nasade, te proizvode čuveni žvanski grah, bundeve posebne delikatesne, razne povrtne kulture,jara žita, kuku ruz i voće. U ovom dijelu svog toka Crne Reka sakupi dosta vode i tako velika i snažna, spušta se u kotlinu Pelagoniju. Tu prima nekoliko većih pritoka Šemnicu, Dragor i još neke da bi se 50 tih godina razlijevala južno od Bitole prema Lerinu (Florini) čineći veliko blato i leglo komaraca, sa tim u ovom kraju pogubne malarije,zato se od 1953 godine prišlo melioracionim zahvatima i stvorena je žitnica Makedonije. Crna Reka se uliva kod rano antičkog lokaliteta Stobi u Vardar