Riječka nadbiskupija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
Redak 23:
 
==Povijest==
Tragovi [[kršćanstvo|kršćanstva]] u ovim krajevima vidljivi su još iz [[3. stoljeće|3.]] i [[4. stoljeće|4. stoljeća]], a po nekim zapisima već u [[5. stoljeće|5. stoljeću]] postoji [[Senjska biskupija|biskupija]] u [[SenjSenju]]u, na južnom području bivše Riječko-senjske nadbiskupije. <br>
U [[srednji vijek|srednjem vijeku]] ovo područje pripada vlasti [[Akvileja|akvilejskoga]] [[patrijarh]]a. Kasnije je područje nadbiskupije podijeljeno između pulskog biskupa na zapadu i krbavskoga na istoku (od [[1185]]. koji će se od [[1460]]. nazivati [[modruš]]kim biskupom. Nakon poraza u [[Krbavska bitka|Krbavskoj bitci]] [[1493]]. biskup se smješta u [[Novi Vinodolski|Novom Vinodolskom]], a uskoro će se za [[Modruška biskupija|Modrušku biskupiju]] početi brinuti Senjskisenjski biskupi. <br>
Konačno su [[1630]]. te dvije biskupije sjedinjene pod nazivom [[Senjsko-modruška biskupija]].
 
Ovo će područje, osobito u [[16. stoljeće|16. stoljeću]], postati jednim od središta [[glagoljica|glagoljskoga]] tiskarstva. Nakon [[Tridentinski sabor|TridentiskogTridentinskog sabora]] pulski biskup nastojao je zabraniti glagoljsku službu u Rijeci, no tome se usprotivila općina grada Rijeke koja je [[1593]]. zaprijetila da će prestati plaćati crkvenu destinu ukine li se glagoljska služba. [[1739]]. glagoljsku službu potvrdio je i car [[Karlo VI., car Svetog Rimskog Carstva|Karlo VI.]], a tek je [[1848]]. djelomično ukinuta.
 
Pod [[Italija|talijanskom]] okupacijom, [[1925]]., osnovana je Riječka biskupija u čiji su sastav ušli hrvatska i slovenska područja izvan [[Istra|Istre]]. Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] talijanski [[biskup]] i [[svećenik|svećenici]] napuštaju Rijeku, a [[1950]]. razdijeljeni su slovenski i hrvatski dio podrujčja biskupije.