[[Slika:Alojz Bastl- Studija kuće Rado, crtež, Trg bana Jelačića 5, Zagreb, 1904. - 1905.jpg|thumb|200px|Alojz Bastl- Studija kuće Rado, Trg bana Jelačića 5, Zagreb (1904.- 1905.)]]
== Klub hravatskihhrvatskih arhitekta (1905. – 1914.) ==
Arhitekti Vjekoslav Bastl i Stjepan Podhorsky 1905. godine inicirali su osnivanje Kluba hrvatskih arhitekta kome se prvo pridružuju [[Edo Šen]], [[Viktor Kovačić]], [[Ćiril Metod Iveković]], a nešto kasnije i [[Hugo Ehrlich]] i [[Dionis Sunko]]. Cilj djelovanja kluba bio je da: „''goji i unapredjuje arhitekturu kao glavnu granu obrazovnih djelatnosti''” i da štiti strukovne interese hrvatskih arhitekata. Godina1906Godina 1906. prijelomna je godina Bastlova života. Kao što je rečeno, te godine on napušta atelier Hönigsberg & Deutsch i postavši ovlašteni civilnilnicivilni arhitekt započinje ssa samostalnim radom. Do [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] Bastl će samostalno ostvariti nekoliko objekata. Među inim trgovačko-stambenu zgrade Goršak u Ilici 166 (1906.) i stambenu zgradu Hodovsky u Gajevoj 47 (1909./10.). Tada Bastl djeluje i kao eksterni učitelj na Obrtnoj školi u Zagrebu. No svakako najznačajniji njegov projekt iz toga razdoblja je zgrada Kraljevskog zemaljskog ludžbenog i farmakognostičkog labaratorija na Marulićevom trgu (1913./14.). Nakon rata od 1919. godine Bastl se posvećuje profesuri na zagrebačkoj Obrtnoj školi. No njegova projektantska djelatnost ne prestaje. 1920. godine projektira hotel s kupalištem za d.d. [[Manduševac]] na uglu Vlaške i Schlosserovih stuba, čiju gradnju u izmjenjenom obliku za Slavensku banku preuzima Hugo Ehrlich, a nešto kasnije realizira i trgovačko-stambenu zgradu Exporting u Draškovićevoj 25 i uglovnicu Središnjeg doma Hrvatskog radiše ( Mislavljeva/ Bornina, 1924./27.). Kraj dvadesetih i početak tridesetih obilježitiobilježit će njegovo kapitalno ostvarenje zagrebačke Gradske tržnice [[Dolac]] (1926./30.) u okviru koje, u [[Art Decor]] maniru izvodi trgovačko-stambenu zgradu i ljekarnu dr.Vlatka Bartulića (1927./28.) te zgradu Tržnog nadzorništva (1929./30). U isto vrijeme Bastl izvodi i rekonstrukciju crkve svetog Petra u Vlaškoj ulici, a realizacijom vile Deruf-Radošević, poput svojih suvremenika, arhitekata [[Rudolf Lubynski|Rudolfa Lubinskog]] i Ede Šena, očituje potpuno prihvačanjeprihvaćanje novog, funkcionalističkog arhitektonskog izričaja. Arhitekt Vjekoslav (Alojz) Bastl svojim djelovanjem zauzima značajno mjesto u formiranju hrvatske moderne arhitekture. Njegova djela danas su kao cjelina opće mjesto za razumijevanje i izučavanje arhitektonskih ali i sveopće kulturoloških fenomena u Hrvatskoj na prijelomu i tijekom prve polovice dvadesetog stoljeća, i njihova odnosa s analognim zbivanjima na međunarodnom planu.
