Možemo raščlanjivati samo [[tvar]]i čije vodene [[otopine]] ili [[taline]] provode električnu struju. Takve se tvari nazivaju [[elektrolit]]ima, a dijele se na jake i slabe. Elektrolit se ulije u [[elektrolizer]] (posudu u kojoj se vrši elektroliza) i u njega se urone [[elektrode]] spojene na izvor istosmjerne električne struje. Zbog prolaska struje kroz elektrolit, [[ioni]] otopine ili taline kreću se prema elektrodama. [[kationikation|Katione]] (pozitivne čestice) privlači [[katoda]] (negativna elektroda), a [[anionianion|anione]] (negativne čestice) [[anoda]] (pozitivna elektroda). Na elektrodama se počinju vršiti elektrodne reakcije – [[redukcija]] na katodi i [[oksidacija]] na anodi. Ako je moguće više istovremenih različitih elektrodnih reakcija, odvijat će se ona za koju treba najmanje [[energija|energije]]. Kod svih [[metali|metala]] čiji je standardni [[redukcijski elektrodni potencijal]] veći od -1.5[[Volt|V]], elektrolizom vodenih otopina njihovih [[soli]] na katodi se vrši redukcija iona tih metala. Ako je standardni redukcijski elektrodni potencijal manji od -1.5V, na katodi se vrši redukcija [[voda|vode]]. Na anodi se tijekom elektrolize vodenih otopina soli koje sadrže jednostavne anione uvijek vrši oksidacija tih aniona. Ako soli sadrže složene ione, na anodi se uvijek vrši oksidacija vode.
