Kordun: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 14:
 
== Stanovništvo ==
Kordun je tijekom čitavog 20. stoljeća bio izrazito emigracijsko i [[Depopulacija|depopulacijsko]] područje, što je pojačano stradanjem u ratovima. Prema popisu stanovništva iz [[2001]]. godine ima oko '''2529.000''' stanovnika. [[1931]]. godine istiobuhvačajući prostor imaoRakovice,Slunja,Cetingrada,Vojnića,Topuskog,Gvozda,Krnjaka,Lasijne jei blizupodručje '''100.000''' stanovnikaSkakavca. <br>Po nacionalnoj strukturi riječHrvati jesu ovečinsko izrazito mješovitom područjustanovništvo: ( oko 52(21.000)-73 % [[Hrvati|Hrvata]] , oko 40(7.000)- 24 % [[Srbi|Srba]] te oko 6(1.000)-3 % [[Bošnjaci|Bošnjaka]]). I ovdje se, kao i u Lici, mogu izdvojiti dvije zone : ujužnoi južnom dijeluKordun (Cetingrad,Rakovica i Slunj) većinskoi stanovništvo su Hrvati, a u sjevernomsjeverni dijeluKordun (Gvozd, Lasinja,Topusko,Krnjak, Vojnić i Vojnićpodručje Skakavca) Srbi.
 
== Povijest ==
U srednjem vijeku područje današnjeg Korduna imalo je veliku stratešku važnost kao prijelazni prostor između primorskog i panonskog dijela Hrvatske. Upravo tu, na planini [[Gvozd]] (današnja [[Petrova gora]]) pokušao je [[1097]]. godine [[Petar Svačić]] bezuspješno zaustaviti prodor Mađara prema moru. Kasnije u okviru Ugarsko-hrvatske države ovo područje je podijeljeno između srednjovjekovnih županija Drežnika, Gore i Gorice. Kao feudalni gospodari nametnuli su se knezovi [[Nelipići]], nakon njih [[ Babonići]], da bi u 14. stoljeću većina Korduna prešla pod vlast knezova [[Frankapani|Frankapana]]. To je razdoblje guste naseljenosti ovog kraja, kada se razvija čitav niz utvrda, naselja i samostana. Najznačajniji frankapanski centri su bili Drežnik i Slunj. U sjevernom dijelu Korduna nalazila se Perna (današnje selo kod Topuskog) koja je već [[1225]]. dobila gradska prava, zatim samostan Zlat (današnje selo Slavsko Polje) i [[Cisterciti|cistercitska]] [[opatija (redovnička ustanova)|opatija]] Topusko.