Empedoklo: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
slika
ispravci
Redak 1:
[[Slika:Empedokles.jpeg|thumb|right|Empedoklo]]
'''Empedoklo''' (oko [[490. p. n. e.]] - [[430. p. n. e.]]) bio je [[grčka|grčki]], predsokratovski, [[filozofija|filozof]] i živio je na [[Sicilija|Siciliji]]-grčkoj [[kolonija|koloniji]]. Pripadao je [[Posrednici|posrednicima]], (sas [[Anaksagora|Anaksagorom]]), odnosno njegovo učenje je bilo između [[Heraklit|Heraklitovog]] i [[elejska škola|elejskog]].
 
== Život ==
Odrastao je i razvijao se u okolini punog raznovrsnog duhovnoduhovnog života. Kao sin ugledne i bogate porodice iimao sandbijevaoje sepristup svim znanjima svoga doba. U isti mah je bio pjesnik, filozof, prirodnjak, inžinjerinženjer, ljekarliječnik, univerzalni čovjek. Cijenjen je i poštovan. Legenda je mnogo toga rekla o Empedoklesu. Navodno je činio čuda, ili nešto što je ličilosličilo na to, ponekad pomoću magije, a ponekad uz pomoć svog naučnog znanja. Kažu da je umro skočivši u krater Etne, kako bi dokazao da je bog.
 
Možda je bio sljedbenik [[Pitagorejci|pitagorejaca]]. Možda odao neke tajne i bio izbačen. Empedoklesovi pogledi na religiju su, uglavnom, pitagorejski.
== Spisi ==
 
Glavna djela "O prirodi" i "Očišćenje" koja su brojala ≈ 5000 stihova od kojih je sačuvano ≈ 450. PišePisao je u formi poeme, kao i Parmenides.
 
== Učenje ==
On je prvi uveo teoriju [[Elementi|elemenata]] u filozofiju. Tvrdio je da je svijet građen od četiri elementa (koje je zvao ''korijeni''): [[Voda|vode]], [[zemlja|zemlje]], [[Zrak|zraka]] i [[Vatra|vatre]]. Pored ovih, pretpostavio je i postojanje ''Ljubavi'' (philia) da bi objasnio privlačenje različitih materija, i nećeganečega zvanog ''Sukob'' (neikos) da bi objasnio njihovo razdvajanje. Ovu teoriju je prihvatio i razvio [[Aristotel]] i ona je ostala na snazi do [[renesansa|renesanse]].
 
Iako je imao mnogo sličnosti sa [[Heraklit|Heraklitovom]] [[ontologija|ontologijom]], Empedokle se smatra mnogo tolerantnijim i blažim u svojim gledištima. Radi toga ga je [[Platon]] spomenuo u svom poznatom dijalogu "Sofist" kao "nježnu muzu": "A onda imamo i jonce, i u novije vrijeme Sicilijanske muze, koje su došle do zaključka da je sigurnije ujediniti dva principa, i reći da je ''biće'' jedno i mnogo, i da se ovi drže zajedno pomoću mržnje i prijateljstva, uvijek rastavljeni, uvijek sastavljeni..." (Platom, ''Sofist'')
Redak 23:
Empedoklo se smatra posljednjim grčkim filozofom koji je pisao u stihu a preostali fragmenti njegovog učenja su iz njegovih pjesama, ''Pročišćenje'' i ''O prirodi''.
 
Empedokle se pojavljuje i u djelu Fridriha Holderlina ''Tod des Empedokles'' (Empedoklova smrt), čije su dvije verzije napisane između [[1798.]] i [[1800.]] godine. treća verzija je prikazana javno 1826. godine.
 
OrginalnostOriginalnost Empedoklesa, izuzev nauke, sastoji se u učenju o četiri elementa i primjeni dva principa, Ljubavi i Razdora, u tumačenju promjene. On je odbacio monizam i smatrao da tok prirode određujeodređuju slučaj i nužda, prije nego svrha. Nastojao je da pomiri i spoji mišljenja svojih prethodnika. Usvojio je Parmenidesovo stajalište da biće jeste i da je materijalno, da ne može da nastane ili propadne. Trebao je naći put pomirenja s kretanjem i promjenom i kaže da je cjelina propadljiva, ali da su materijalne čestice od kojih su sastavljene neuništivo. Sve nastaje i nestaje mješanjem i razdvajanjem elemenata, elementi su nepromjenljivi, Ljubav i Mržnja su fizičke i materijalne sile.
 
Empedoklesova filozofija zasniva se na svojevrsnom i orginalnomoriginalnom spajanju Herakleitosovih teza o vječnom kretanju i elejske filozofije nepokretnog i jednog bitka. Mješavina elejske i herakleitosove škole. Elejsko ta četiri elementa su nepromjenljiva, ne nastaje jedan od drugog. Možda je čuo za Herakleitosa, ljudi su putovali, prenosili knjige.
 
Po Empedoklesu postoje četiri vječna osnovna elementa, koje on naziva «korjenma stvari» a koji su kvalitativno različiti ali djeljivi. Ta četiri elementa su: vatra, zrak, voda i zemlja. Stoheion (slovo u riječi) – elemenat – korijen. Svaki od ovih elemenata je vječit, ali se može mješati u različitim srazmjerama i tako stvarati promjenljive složene supstance koje nalazimo na svijetu. Ti korijeni su unutar sebe nepromjenljivi – elejska filozofija. Sve postaje njihovim mješanjem, spajanjem i rastavljanjem koje je izazvano dvjema elementarnim silama: ljubavlju (privlačna sila) i mržnja (odbojna sila). Kada djeluje sama ljubav, elementi predstavljaju savršenu ljepotu, a potpuna je rastavljenost elemenata izazvana mržnjom, druga krajnost – pa se između tih dviju suprotnosti odvija cjelokupno zbivanje. Ljubav i Mržnja su pokretači. Problem Ljubavi (spaja) i Mržnje (razdvaja) je u tome što se čini da se i obrnuto zbiva .
Redak 62:
[[Kategorija:Antički filozofi]]
[[Kategorija:Grčki filozofi]]
[[Kategorija:PosredniciPredsokratovci]]
[[bg:Емпедокъл]]
[[bn:এমপেডোক্লিস]]