Agesilaj II.: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Ozren (razgovor | doprinosi)
Ozren (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 60:
Ipak događaji koji su slijedili nisu više bili u domeni ratne logike i [[strategija|strategije]] već ih je odredila očajnička hrabrost malobrojnih branitelja. Nasuprot Tebanaca, slabiji brojem i položajem, nalazilo se svega stotinu Spartijata predvođenih Agesilajevim sinom [[Arhidam III|Arhidamom III]]. Nepovoljan položaj i izgledan gubitak vlastita grada natjerao ih je na žestoku obranu. Ovoga puta nisu željeli dočekati napad već su sami krenuli na spremne Tebanske trupe. Žestina prvog naleta Spartanaca probila je neprijateljske redove u kojem ginu mnogi od najboljih vojnika. Tebanci se najednom iz uloge nesumnjivog pobjednika premeću u gubitnike i napuštaju raspored u bijegu. Povlačenje traje nekoliko kilometara kada Tebanci ponovno zauzimaju borbeni raspored i odbijaju progonitelje ubivši nekolicinu.
Epaminonda nakon neuspjeha zaključuje kako previše riskira ako ostane ispred neosvojena grada dok se Agesilaj združen s Arkađanima hitro vraća u pomoć braniteljima. Na posljetku se povlači iz Lakademona.
 
== [[Bitka kod Mantineje]] 362 p.n.e. ==
Nedugo potom dolazi do još jednog pokušaja Spartanaca da vrate utjecaj nad Grčkom. Agesilaj ih predvodi sa savezničkim državama; Atenom, Mantinejom i [[Elida|Elidom]] kako bi se kod Mantineje suprotstavili Epaminondi i Tebancima te njima pridruženim Beoćanima i Arkadskim savezom.
Epaminonda se odlučuje za taktiku koju je inovativno prokušao kod Leuktre i na lijevom boku formira [[falanga|falangu]] dubine pedeset redova dodatno je zaštitivši konjicom. Na suprotnoj strani poredani su Spartanci u klasičnom poretku od oko dvanaest redova. Bitka je započela uspješnim probojem jakog Tebanaskog krila koje niti jak spartanski otpor nije uspio nadvladati. Nastavlja se prodor Tebe sve do trenutka kada u napadu pogiba Epaminonda. Njegove trupe zaustavljaju daljnji prodor bez obzira što su im se uglavnom svi protivnici već povlačili.
Većina povjesničara smatra da je pobjeda ipak Tebanska, no neki kao što je Ksenofont, i inače sklon Sparti i Agesilaju, bitku smatra neriješenom, a to obrazlaže što su obje strane sklopile primirje kako bi prikupile svoje poginule. Posljedice su poznate; Sparta nije pobijedila niti uspjela obnoviti svoj značaj, a Teba izgubivši Epaminondu, a dvije godine ranije jednog također značajnog stratega [[Pelopida|Pelopidu]], gubi inicijativu. Ovu prazninu koristi uskoro Makedonska država i uskoro će s [[Filip II. Makedonski|Filipom]], a kasnije [[Aleksandar Veliki|Aleksandrom]] zavladati Grčkom ali i Azijom.
 
{{Redoslijed |