Engleska crkva: razlika između inačica

Kurac pička govno.Engleska Crkva računa svoju povijest od [[Rimsko Carstvo|rimskoga]] vremena, možda čak i od 1. stoljeća. Prvi poznati mučenik u Britaniji bio je sveti Alban, a živio je u ranom 4. stoljeću. [[Irci|Irski]] anglikanci pozivaju se na [[sveti Patrik|svetog Patrika]], koji je prethodio anglo-saksonskom kršćanstvu. Anglikanci općenito drže da je [[kelti|keltsko]] kršćanstvo prethodnica njihove Crkve, budući da je ponovna uspostava kršćanstva nastupila u ranom 6. stoljeću preko irskih i [[škoti|škotskih]] misionara, osobito svetog Patrika i [[sveti Kolumban|svetog Kolumbana]]. Krajem 6. stoljeća [[sveti Augustin Kenterberijski]] postao je nadbiskupom u [[Canterbury]]ju, a [[papa]] [[Grgur I.]] uputio ga je da u vjerski život britanskih kršćana uklopi i preostale poganske običaje i proslave. Premda je na [[sinod]]u u Whitbyju [[664]]. odlučeno da će se Crkva u Britaniji prilagoditi rimskim običajima što ih je uveo sveti Augustin, keltska su obilježja ostala i dalje prisutna. Crkva je bila podijeljena u dvije provincije, onu u Canterburyju i onu u [[York]]u, s [[nadbiskup]]ima na čelu.

S druge strane, snažan je bio i pokret katoličke obnove (eng. ''Catholic Revival''), koji je imao još dublji utjecaj na nutarnji život Crkve, stavljajući [[euharistija|euharistiju]] u središte bogoštovlja umjesto »Dnevne službe«, koja odgovara katoličkoj [[Služba časova|Službi časova]]. Usto, ponovno je uvedena uporaba liturgijskih odijela, te razne pobožne vježbe (npr. euharistijsko klanjanje), koje su dotad bile zabranjene u Engleskoj Crkvi. Katolička je obnova ostavila snažan utjecaj i na anglikansku teologiju, osobito u pravcu tzv. kršćanskog socijalizma.Kurac pička govno.