Inačica od 13. studenoga 2007. u 21:04 uredi Argo Navis (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Birokrati, IP blok iznimke, Ophoditelji, Administratori 229.069 edits mNema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 15. studenoga 2007. u 10:31 uredi ukloni ovu izmjenu 83.131.251.90 (razgovor) Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 1: Prof. '''Miroljub Ante Evetović''' ([[Bački Aljmaš]], [[12. lipnja]] [[1862]]. - Valpovo [[24. veljače]] [[1921]].) je bio [[Hrvati\|hrvatski]] [[književnik]], pjesnik, svećenik, profesor filozofije, katehet, [[publicistika\|publicist]] i javni djelatnik. Rođen je ~~u rodio~~ u siromašnoj [[Bunjevci\|bunjevačkoj]] obitelji u Bačkom Aljmašu. Na krštenju je dobio ime Franjo. U kasnijoj dobi, stupanjem u [[franjevci\|franjevce]], zamijenio je svoje krsno ime redovničkim Ante. Redovničko ime zadržava i nakon prijelaza u svjetovne svećenike. Ime "Miroljub Ante Evetović" mu je književno ime; službeno ime mu je bilo Franjo Ante Evetović. Rođen je od oca Dane i majke Imerke, a živio je u brojnoj obitelji: imao je 13 braće i sestara, od kojih je šestero vrlo rano umrlo. Od preostalih, ističe se stariji brat [[Ivan Evetović]], istaknuti društveni radnik među Hrvatima u Bačkoj. Po majci je bio bliski rod [[Ivan Antunović\|Ivanu Antunoviću]], prvim preporoditeljem bačkih Hrvata, čijim se radom oduševljavao još u mladoj dobi, a isti mu je i ulio ljubav prema hrvatskoj knjizi i zavičaju. Slavni rođak ga je uzeo pod svoje skrbništvo, da bi se mogao školovati u [[~~Kalača~~Kaloča\|~~Kalači~~Kaloči]], u [[isusovci\|isusovačkoj]] gimnaziji, među ostalim jer se Franjo pokazivao izvrsnim učenikom. U njegovom građenju znanja književnog hrvatskog su mu pomogli vrsni gimnazijski profesori i korištenje knjižnice svog skrbnika Ivana Antunovića. Njegovo seljačko podrijetlo ga je upućivalo ~~najedno~~na jedno od najčešćih ondašnjih zanimanja seljačke djece - na odlazak u svećenike ili redovnike. Iako jese želio se pridružiti redu [[premostratezi\|premostratega]], na molbu rođaka Ivana Antunovića, Franjo odlazi u franjevce. Novicijatsku godinu je proveo u Beču, gdje je naučio njemački, i druženjem sa hrvatskim istomišljenicima ~~učvršćiva~~učvrstio svoje hrvatske stavove. Filozofiju je studirao u Vukovaru i Dunaföldvaru. Bogosloviju dovršava u Baji. Ondje 1886. prima svećenićki red. Radio je kasnije kao lektor filozofije u Dunaföldvaru, u Baji kao profesor crkvenog prava i povijesti i kasnije kao [[gvardijan]] ~~franjevačko~~franjevačkog samostana. Potom prelazi u svjetovne svećenike. Od 1899. je kapelan u [[~~pečuška~~Pečuška biskupija\|~~pečuškoj~~Pečuškoj biskupiji]], u Baranji, u mjestu Egerágu. Ondje je od župnika je naučio francuski. Poslije odlazi u Slavoniju, gdje je kapelan u [[Valpovo\|Valpovu]], župnik u [[Veliškovci]]ma i [[Harkanovci]]ma. U njegovu domu u tom selu se rodila misao o osnivanju ~~Klub~~Kluba književnika i umjetnika u Osijeku, što se dogodilo [[3. listopada]] [[1909.]]. Od 1912. je župnik u Valpovu. Trebao je ondje postati i [[opat]]om, što je osujećeno. Smatra se da je to zbog [[slavenofob]]nih stavova grofa Zichija, ondašnjeg tajnika pečuškog biskupa, kasnije kaločkog nadbiskupa.

Miroljub Ante Evetović: razlika između inačica