Razlika između inačica stranice »Georg Wilhelm Friedrich Hegel«

 
== Dijalektika ==
Uz [[teza|tezu]] [[panlogizam|panlogizma]] ([[apsolutni idealizam|apsolutnog idealizma]]) dijalektika je druga bitna značajka Hegelovog učenja. Ona prožima sav njegov filozofski sustav. Dijalektika u Hegela nije samo metoda, posebno ne samo kakva vanjska vještina, nego "[[duša]] i [[pojam]] sadržaja": ona je ''svaobuhvatnasveobuhvatna znanost po kojoj se sve zbiva''. U svemu Hegel otkriva dvostrukost subjektivnog i objektivnog: tokovi svijesti paralelni su s tokovima svijeta. Dijalektika je tako logika, ali i ontologija. Dijalektika je put samorazvoja apsolutne ideje.
 
=== Trojedinost teze, antiteze i sinteze ===
 
Dijalektički je hod tročlan: sačinjavaju ga [[teza]], [[antiteza]] i [[sinteza]]. tiTi se momenti [[trijada]] imenuju i kao [[afirmacija]], [[negacija]] i [[negacija negacije]].
* ''Teza'' je prvi stupanj jednostavnog postavljanja, ''[[afirmacija|afirmacije]]'' [[pojam|pojma]];
* ''antiteza'' je drugi stupanj - stupanj negacije, razlikovanja, suprotstavljanja, sukoba;
* ''sinteza'' odnosno negacija negacije, ukidanje negacije, treći je stupanj - stupanj posredovanja koji uključuje prva dva određenja i ukida njihove suprotnosti.
U prožimanju tih trenutaka i njihovom stalnom međusobnom prevladavanju i ukidanju odvija se neprekidan razvoj pojmova, života i zbilje uopće. Svaki višiniži stupanj ukinut je, očuvan i prevladan (nadmašen) višim stupnjem.
 
{{citat|Glupan nikada ne primjećuje da sve ima dvije strane. On radi s drevnim predstavama, s jednostavnim, jednoličnim, pri kojima se može odmarati i u kojima se ništa ne događa. A kad bi jednu misao mislio do kraja, onda bi primijetio da se u mišljenju događa sukob, da se uzdižu prigovori, koji ga obogaćuju i sadržajno pokreću. A nije uvijek A, mora se reći i B; no upravo dosljednost daje B kao suprotnost. A iznad toga napetog luka, koji tako nastaje, uzdiže se C kao vrhunac i jednostavno sve dotle dok se C opet ne razdvoji i proizađe novo jedinstvo suprotnosti u nezadrživu dijalektičkom razvitku"''. (E. Bloch)}}
 
 
UlogaUlogu sinteze u "shemi trojedinstva" objašnjava Windelband kao prevladavanje različitosti između afirmacije (pozicije) i negacije (drugobitka).
''"Oni su u njoj ukitiukinuti u trostruku pogledu: njegovo je jednostrano važenje prevladano, njihovo je relativno značenje sačuvano i njihov je izvorni smisao pretvoren u višu istinu"'' (Wintelband, II, 171.)
Trostruki smisao Hegelova termina Hegelova termina "ukinuti" slično tumači i poznati komentator Hegela Alexandre Kojeve u svojoj knjizi "''Kako čitati Hegela''":
 
{{citat|Teza i antiteza tu su s jedne strane ukinute ili poništene u onome što je u njima fragmentirano, relativno, djelomično ili pristrano, tj. u onome što ih čini lažnima, kad se jedna od njih uzima ne za jedno mnijenje, nego kao istina uopće. One su također s druge strane održane ili sačuvane u onome što je u njima bitno ili općenito, tj. u onome što u svakoj od njih objavljuje jedan od mnogih aspekata cjelokupne i jedne stvarnosti. One su, napokon, [[sublimacija|sublimirane]], tj. uzdignute na višu razinu spoznaje i stvarnosti, dakle i istine; jer upotpunjujući jedna drugu, teza se i antiteza oslobađaju svojega kednostranogjednostranog i ograničenog, naime "subjektivnog" karaktera, te kao sinteza objavljejuobjavljuju obuhvatniji, pa dakle i shvatljiviji aspekt 'objavljenog' stvarnog"''. (A. Kojeve)}}
 
 
=== Dijalektika samopostavljanja bitka ===
Dijalektika u Hegela nije neka vanjska vještina, već [[imanentno]] izvođenje bitka samog, samorazvitak zbilje, subjekta, onog umnog. Kretanje bitka sastoji se u tome da on sebe čini samo momentom razvoja i da postaje sam sebi nešto drugo.
Samopostavljanje naime nije iscrpljenaiscrpljeno u svome ''cilju'', već u svome izvođenju; niti je rezultat zbiljska cjelina, već je zbiljska cjelina on zajedno sa svojim ''postajanjem''.
Samopostajanje žive [[supstancija|supstancije]] jest kretanje postavljanja samasame sebe ili posredovanje sa sobom u postojanjupostajanju drukčijom sebi. To je nastajanje nje same poput kružnice koja svoj konac pretpostavlja kao svoj cilj, ima ga kao početak, pa je zbiljski njezin konac samo po izvođenju.
[[Ideja]]
[[Ideja]]se tako pokazuje kao mišljenje koje je istovjetno sa samim sobom i istovremeno kao djelatnost koja se sama sebi protivstavlja.
 
=== Dijalektika-moć negativnog mišljenja ===
[[Karl Marx|Marx]] kaže da je u Hegela ''protivrječnost'' vrelo svekolike dijalektike.
"''Hegelova dijalektika shvaća svijet kao povijest [[disonancija|disonancije]], a ne kao kram harmonije.''" (E. Bloch).
H. Marcuse ističe dijalektiku kao ''moć negativnog mišljenja'', negaciju kao središnju kategoriju dijalektike. Doista, protivrječje je pokretač dijalektičkog napretka. Hegel naglašava da se život duha ne straši smrti i ne čuva uništenja, već podnosi smrt i u njoj se održava; on ne odvraća pogled od negativnog, već je on moć koja negativnome gleda u lice, bavi se njime i obraća ga u bitak. Ta moć duha jest ''subjekt''.
Negativnost = Smrt = Individualnost = Sloboda = Historija; čovjek je: smrtam konačan, slobodan historijski individuum.
 
== Enciklopedijski filozofski sustav ==
Anonimni suradnik