Søren Kierkegaard: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 2:
'''Søren Aabye Kierkegaard''' ([[Kopenhagen]], [[5. svibnja]] [[1813]]. - [[Kopenhagen]], [[11. studenog]] [[1855]].), [[Danska|danski]] [[filozof]], [[teolog]] i [[književnik]]. Rodio se u imućnoj obitelji i u rodnom je gradu poroživio skoro cijeli svoj kratki život, osim kraćeg boravka u [[Njemačka|Njemačkoj]]. Živio je povućenim životom, posvetivši se pisanju. Trajan i najdublji dojam na njega su ostavili događaji iz njegovog unutrašnjeg života, posebno njegova [[ljubav]] prema Regini Olsen i njegov raskid zaruka s njom.
 
== Filozofija Sørena Kierkegaarda ==
== Biografija ==
 
Smatran je prvim [[egzistencijalizam|egzistencijalističkim]] misliocem, a bio je kritičar službenog [[kršćanstvo|kršćanstva]]. Izgradio je specifičnu [[metafizika|metafiziku]] slobode prema kojoj se subjekt spašava svjesnim izborom [[Bog]]a. Zastupnik je antihegelijanskog prava što se razvijao sredinom [[19. stoljeće|19. st.]] u kojem se postavio kao ispovjednik izgubljenog građanskog [[čovjek]]a. On odbacuje mogućnost izgradnje jednog sveobuhvatnog filozofskog sistema. Nešto takvo je moguće samo Bogu, a ne i čovjeku koji je ograničeno, konačno biće. Kierkegaard suprotno od Hegela kaže da ne postoje pojedinci. Opće ideje ne mogu baciti svjetlo na pojedinačni slučaj, na jedinstvenu situaciju jedne osobe. Čovjek traži istinu, ali ta istina za čovjeka nije neka apstraktna i neosobna istina, nego je to istina za mene, nešto za što sam ja spreman živjeti i umrijeti.
Samo [[Bog]] jest, kaže KirkegaardKierkegaard, a čovjek je nastao, on je na granici između bitka i nebitka, on egzistira. Pojam egzistencije je kjučanključan za Kierkegaardovu filozofiju. Egzistencija pokazuje ono što je specifično za čovjeka, što se očituje najbolje u stanjima tjeskobe, očaja, slobodnog izbora i vjere. Dok bi Hegel htio u svojoj logici apsorbirati sve suprotnosti, KirkegaardKierkegaard naglašava da to nije moguće. Naime, čovjek je u životu često pred izborom između dviju alternativa koje se međusobno isključuju (To je ono njegovo poznato: ili-ili). Za njega nema determinizma razvoja događaja u povijesti, jer je čovjek pred slobodnim izborom. Izbor je čak nemoguće ozbjećiizbjeći, jer i neizabiranje je također izbor. Kierkegaard je kritizirao utapanje u masu koja ne misli svojom glavom i ne odlučuje za sebe, nego samo oponaša druge. KierkegaardOn kaže da postoje tri stadija ili tri načina ljudskog života: '''estetski, etički i religiozni'''. Treba naglasiti da nema automatskog prijelaza s jednog na drugi stadij, to je opet stvar slobodnog izbora i odluke savkogsvakog čovjeka. Zato mnogi ljudi cijeli život ostaju na prvom stadiju. Estetski stadij je stadij u kojem čovjek izabire ono izvanjsko i osjetilno. Ovdje čovjek živi bez cilja, bez pogleda dalje od sadašnjeg trenutka, živi prema načelu "Život treba uživati". Primjer za ovaj stadij je Don Juan, zavodnik koji stalno traži druge žene, ne vezuje se uz ni jednu i ne voli nijednu. Ovo je život u igri, igra sa životom. To je uvijek jedno ekscentrično stanje, jer čovjek bira nešto periferno, a ne ono što je u središtu njegove nutrine. Etički stadij je stadiojstadij razumskog izbora, izbora samoga sebe, a ne izvanjskosti. U njemu čovjek preuzima odgovornost za sebe. Ali i u ovom stadiju čovjek bira nešto konačno, a to ga hušiguši. Zato on teži nadići ovo stanje, ali se suočava sa svojim granicama. Sve ga to upućuje na spoznaju da nije sam sebe dao na svijet, upućuje ga na Stvoritelja. Religiozni stadij je stadij izlaženja iz sebe i okretanja [[Bog]]u, izbor beskonačnog i vječnog. Odnos prema Bogu treba biti osoban, individualan i izravan. Ovaj izbor Kierkegaard naziva i skok vjere, kojia on uključuje rizik, jer ga čovjek kao konačno biće ne može do kraja sagledati.
 
== Djela==