Brotnjo: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
dodane wikipoveznice |
||
Redak 1:
Područje današnje općine [[Čitluk]], odnosno Brotnja, prvi put u povijesti spominje se [[1306]]/[[1307|07]]. godine u trgovačkim odnosima s [[
▲Područje današnje općine [[Čitluk]], odnosno Brotnja, prvi put u povijesti spominje se 1306/07. godine u trgovačkim odnosima s [[Dubrovnik]]om. Taj do sada pronađeni najstariji nadnevak nađen je u dubrovačkom Povijesnom arhivu, što nas upućuje na to da je Brotnjo u to doba bilo povezano s tim primorskim gradom još u srednjem vijeku. Na ovom području do današnjih dana sačuvan je veći broj ilirskih gomila i gradina, rimskih hramova, ostataka antičke i rimske kulturne baštine, srednjovjekovnih, starohrvatskih crkvenih zgarišta, starih turskih kula, bezbroj vrlo različitih stećaka, tih “kamenih spavača“, koji svjedoče o bogatom, burnom i umjetnički nadahnutom životu na ovom području. To su, uglavnom, najkraće rečeno na neki način obilježja prošlosti Brotnja. U Brotnju je sačuvan veliki broj ilirskih gradina, a najpoznatije su u Hamzićima, Gradnićima i Krehin Gradcu. U tim prapovijesnim spomenicima pronađeni su grobovi, oružje, te razne vrste nakita, keramičkog posuđa i oruđa.
Osim Ilira, na području Brotnja živjeli su i Kelti u 4. i 3. stoljeću prije Krista. Na ovim područjima i Grci su imali značajnog utjecaja. Osim Grka, i Rimljanima su bili zanimljiva ova područja istočne obale Jadranskog mora, a njihovim dolaskom u ove krajeve opadao je utjecaj grčke kulture. Za vrijeme Rimljana u ovim krajevima, Brotnjo je teritorijalno pripadalo rimskoj provinciji Dalmaciji. Ostatci rimske materijalne kulture još su vidljivi u mnogim naseljenim mjestima Brotnja i to u Čerinu, Čitluku, Krehin Gradcu, Tepčićima, Biletići Polju… Na ovim lokalitetima pronađen je rimski novac, rani ostatci graditeljske arhitekture, kameni spomenici, rimski crijep, keramika, razne alatke, nakit i oruđe.▼
Slavenska plemena, u vrijeme velike seobe naroda, dolaze u ove krajeve od 597. godine, a najintenzivnije naseljavanje zbilo se u VI. i VII. Stoljeću poslije Krista. Župa Brotnjo, u to doba, pripadala je pokrajini Zahumlje, odnosno zapadnom Humu, koji se prostirao na sjeveru do Ivan planine, na jugu do Trebinja i Dubrovačkog primorja, a na istoku je graničio sa župom Gacko, te na zapadu do Imotskog i Kočerina. Srednjovjekovno Broćno (kasnije se udomaćilo ime Brotnjo) stalno se nalazilo u sastavu Humske zemlje. Brotnjo je zemljopisno smješteno u zapadnoj Hercegovini. Poznato je da su granice srednjovjekovne župe Brotnjo, odnosno Broćno, kako se tada župa nazivala, bile mnogo šire od današnjih granica.▼
Prema najnovijim istraživanjima, ime Brotnjo potječe od biljke broć (Rubia Tinetorum), kojom se u srednjem vijeku u Brotnju bojilo sukno (platno). Ta biljka karakteristična za ovo podneblje Brotnja nalazi se u grbu općine [[Čitluk]]▼
▲Osim Ilira, na području Brotnja živjeli su i [[Kelti]] u 4. i 3. stoljeću prije Krista. Na ovim područjima i [[Grci]] su imali značajnog utjecaja. Osim Grka, i Rimljanima su bili zanimljiva ova područja istočne obale [[Jadran|Jadranskog mora]], a njihovim dolaskom u ove krajeve opadao je utjecaj grčke kulture. Za vrijeme Rimljana u ovim krajevima, Brotnjo je teritorijalno pripadalo rimskoj provinciji [[Dalmacija (provincija)|Dalmaciji]]. Ostatci rimske materijalne kulture još su vidljivi u mnogim naseljenim mjestima Brotnja i to u Čerinu, Čitluku, Krehin Gradcu, Tepčićima, Biletići
▲[[Slaveni|Slavenska]]
▲Prema najnovijim istraživanjima, ime Brotnjo potječe od biljke [[broć]] (Rubia Tinetorum), kojom se u srednjem vijeku u Brotnju bojilo [[sukno]] (platno). Ta biljka karakteristična za ovo podneblje Brotnja nalazi se u grbu općine [[Čitluk]]
[[kategorija:Zemljopis BiH]]
|