Razlika između inačica stranice »Graham Greene«

Obrisano 45 bajtova ,  prije 12 godina
m
bez sažetka
m (robot Dodaje: lv:Greiems Grīns)
m
{{otheruses}}
[[Slika:Greene.jpg|thumb|'''Graham Greene''']]
'''Graham Greene''' ([[Berkhamsted]], [[2. listopada]] [[1904]]. – [[Vevey]], [[3. travnja]] [[1991]].), [[Engleska|engleski]] romanopisac i pripovjedač.
 
Prije 2. svjetskog rata ostvario je remek djela hibridnoga žanra: "Brightonska stijena"/"Ubojica i slatkiš" (1938.) o svijetu gangsterskih obračuna, "Moć i slava" (1940.) o duhovnoj drami svećenika alkoholičara u atmosferi vjerskih progona u kaotičnom i totalitarnim tendencijama opsjednutom Meksiku. Poslijeratno doba karakterizira još nekoliko majstorskih ostvaraja: "Srž stvari" (1948.), lociran u Africi, gdje se u ozračju "Greenelanda" (prljavština, kukci, vrelina, zarazne bolesti) odvija završna drama preljubnika, alkoholičara i samoubojice Scoobija; "Kraj veze" (1951.), poluautobiografski ljubavni roman, nabijen vjerskom tematikom i postavljen u London pod njemačkim bombama; špijunsko-politički "Mirni Amerikanac" (1956.), o početcima američkoga intervencionizma u Indokini; "Treći čovjek" (1950.), scenarij za glasoviti film režisera Carola Reeda.
 
Ponekad je kritika dovodila u pitanje iskrenost autorovih vjerskih uvjerenja, a još češće mu je, naprotiv, zamjerala dogmatičnost u tretiranju duhovnih tema. No, teško je reći kako esencijalno religijski pisac, od Bunyana do [[Fjodor Dostojevski|Dostojevskog]] ili Bernanosa, može izbjeći takvoj vrsti prigovora. Greeneova djela nisu ideološki romani s tezom, no u njima je implicite raspoznatljiv piščev stav. Tobožnji problem s Greeneom (i drugim piscima religijskoga habitusa) je u tom što je njihov nenametljiv stav teško prihvatljiv dijelu modernoga čitateljstva- koji bez prigovora akceptira izričite svjetonazorske iskaze drugih auktora koji su više u skladu s dezorijentiranošću ili sekularnim senzibilitetom prosječnoga čitatelja (npr. [[Franz Kafka|Kafka]] ili [[Marcel Proust|Proust]]). Njegov najbolji kasniji roman "Ljudski faktor" (1978.) tematizira problem izdaje i vjernosti kroz lik glavnog junaka, prisiljenog na dvostruku špijunažu kako bi mu sovjetski objavještajci pomogli izbaviti voljenu ženu iz mučilišta južnoafričke policije. Neki od eseja su sakupljeni u zbirci "Izgubljeno djetinjstvo" (1953.). Nefikcionalna proza o druženju s diktatorom Omarom Torrijosom (prevedena i na hrvatski kao "Moj prijatelj general", 1986.), još jedno je svjedočanstvo njegova nekonvencionalnoga života. Posmrtno mu je objavljena i autobiografska proza "Moj svijet - dnevnik jednog sna", svojevrsni onirički dnevnik u kojem je taj autor, simbol autodestruktivnoga i raskoljenoga sebstva, objelodanio djetinje naivni i nevini svijet svojih snova.
 
Njegov najbolji kasniji roman "Ljudski faktor" (1978.) tematizira problem izdaje i vjernosti kroz lik glavnog junaka, prisiljenog na dvostruku špijunažu kako bi mu sovjetski objavještajci pomogli izbaviti voljenu ženu iz mučilišta južnoafričke policije. Neki od eseja su sakupljeni u zbirci "Izgubljeno djetinjstvo" (1953.). Nefikcionalna proza o druženju s diktatorom Omarom Torrijosom (prevedena i na hrvatski kao "Moj prijatelj general", 1986.), još jedno je svjedočanstvo njegova nekonvencionalnoga života. Posmrtno mu je objavljena i autobiografska proza "Moj svijet - dnevnik jednog sna", svojevrsni onirički dnevnik u kojem je taj autor, simbol autodestruktivnoga i raskoljenoga sebstva, objelodanio djetinje naivni i nevini svijet svojih snova.
 
Na hrvatski su prevedena sva Greeneova važnija djela, a objavljeno je i izdanje njegovih izabranih djela.
25.134

uređivanja