Fonijatrija: razlika između inačica

Upotreba govora i glasa u suvremenoj medijskoj i hipermedijskoj kulturi postavlja sve veće zahtjeve na čovjeka kao nositelja govorne sposobnosti. S druge strane tehnološka okružja ali i kulturne navike na razne načine ujedno i ugrožavaju tu govornu funkciju. Stoga su multidisciplinarni napori suvremene [[medicina|medicinske znanosti]] usmjereni na očuvanje zdravlja, komunikacijskih, umjetničkih i radnih sposobnosti osoba s poteškoćama korištenja glasa postali sve traženiji, a suvremena primijenjena i teorijska znanost koja ih proučava i primjenjuje u liječenju i prevenciji - '''fonijatrija''' - sve kompleksnija i sve neophodnija. Nastala na presjecištima struka koje najrazličitijim tehnikama objektivizacije i kvantifikacije opažanja potkrepljuju subjektivni osjet pacijenta, procjenu eksperata - fonetičara, glasovnih pedagoga, laringologa, logopeda, hipotezu fonijatra - danas koristi uvriježene tehnike koje kvantificiraju fizikalne akustičke zakonitosti, koje postavljaju dijagnozu kroz gotovo sve razine medicinske [[en:Granularity|granularnosti]] od citoloških analiza preko neuromuskularne, audiološke i psihološke analize, zadana u zahtjevima funkcija od fizioloških do čovjekova vječnog traženja za estetikom izraza i ljubavi prema glasu, glasanju i toj struci. Kompleksna suvremena fonijatrijska znanost danas ne može bez optičkih vlakana, digitalnih zapisa, elektronskog bilježenja potencijala, sinergijskog digitalnog snimanja pokreta, video snimanja kretanja glasnica, elektroakustičkog zapisa glasovne struje, tehnika, vještina [[kirurgija|kirurgije]] i mikrokirurgije. Ne može bez liječnika specijalista fonijatrije, liječnika [[anesteziologija|anesteziologa]], [[sestrinstvo|medicinskih sestara]], [[fonetika|fonetičara]], [[psihologija|psihologa]], glasovnih pedagoga, [[logopedija|logopeda]], [[elektroakustika|elektrakustičara]], [[računarstvo|računarskih]] i informacijskih i komunikacijskih specijalista.