Čagataj

Čagataj kan (urdu, perzijski: چغتائی خان, mongolski: Цагадай Cagadaj, 1183. – umro 1241. ili 1242.) bio je drugi sin Džingis-kana.

Bio je prvi kan od Čagatajskog Kanata u razdoblju 1226. – 1242.^[1] Čagatajski jezik i Čagatajski Turci nazvani su po njemu. Nakon očeve smrti naslijedio je većinu onoga što su danas pet država Središnje Azije.^[1]

Džingis-kan ga je također imenovao za za nadgledanje izvršenja Jase, pisanog zakona koji je osmislio Džingis-kan, iako je to trajalo samo dok se Džingis-kan sam nije okrunio za kana Mongolskog Carstva.^[1] Carstvo koje je kasnije postalo poznato kao Čagatajski Kanat, nasljednik je Mongolskog Carstva. Rodbina je Čagataja smatrala nešto temperamentnijim i tvrdoglavijim od svoje rodbine, zbog njegovog neprihvaćanja Jočija kao velikog kana.^[1] Bio je poznat po problemima s rodbinom. Izgleda da je bio pravičan i energičan upravitelj, iako možda grub i nezgrapan te ovisan o piću.^[1] U svakom slučaju, nošen vojničkim duhom poput svoga oca uspijevao je održati vlast među raznolikim stanovništvom kanata.^[1]

Vidi još uredi

Izvori uredi

Nedovršeni članak Čagataj koji govori o vladaru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

↑ ^a ^b ^c ^d ^e ^f Mirza Muhammad Haidar Dughlat, N. Elias, Sir Edward Denison Ross (31-Dec-2008). A History of the Moghuls of Central Asia: The Tarikh-i-Rashidi. Cosimo, Inc.,. str. 696. ISBN 9781605201504. Retrieved 2013-01-20.

[Duglat-1] ↑ ^a ^b ^c ^d ^e ^f Mirza Muhammad Haidar Dughlat, N. Elias, Sir Edward Denison Ross (31-Dec-2008). A History of the Moghuls of Central Asia: The Tarikh-i-Rashidi. Cosimo, Inc.,. str. 696. ISBN 9781605201504. Retrieved 2013-01-20.

[1]