Wikipedija

Šitake

vrsta jestivih gljiva

Mirisna aniska (Lentinula edodes), poznata i kao Shiitake ili Šitake, jestiva je gljiva iz porodice Omphalotaceae. Udomaćena je u istočnoj Aziji, gdje se uzgaja i koristi kao hrana, kao i u ostatku svijeta.

Šitake

Taksonomija i nazivlje uredi

Naziv šitake dolazi od japanskog imena ove gljive, shiitake. poslušajte [▶] (kanji: 椎茸). Shii u japanskom jeziku označava stablo Castanopsis cuspidata, koje se u vidu trupaca koristi kao podloga za uzgoj, i riječi take koja označava gljivu.

 
Šitake gljive u prirodnom staništu, Hokkaido.

Uzgoj uredi

Mirisna aniska profesionalno se uzgaja na oblicama bjelogoričnog drveća ili na supstratu baziranom na piljevini bjelogoričnog drveća s raznim dodacima. Zbog osjetljivosti supstrata na kontaminaciju drugim organizmima kao i sporosti rasta micelija Mirisne aniske supstrat je potrebno prije naseljavanja sterilizirati za razliku od supstrata koji se upotrebljava za uzgoj nekih drugih vrsta gljiva gdje je pasterizacija dovoljna.[1]

Ljekovitost uredi

 
Šitake
 Potrebno je provjeriti točnost podataka u ovom članku. (Rasprava)

Ekstrakti iz različitih ljekovitih gljiva (Lentinus edodes, Grifola frondosa i Coriolus (Trametes) versicolor), posebice njihove odgovarajuće mješavine, od posebnog su interesa za odabiranje najboljih među njima za tretman ili čak prevenciju različitih patoloških aberacija, uključujući i rak.[2]

 
Lentinan — struktura

Još u doba dinastije Ming (1368. – 1644.) liječnik Wu Juei napisao je da se shiitake osim kao hrana mogu koristiti i kao lijek za bolesti gornjih dišnih puteva, za slabu cirkulaciju, bolesti jetre, iscrpljenost i slabost, kao i za povećanje vitalnosti qi. Vjerovalo se da ove gljive sprječavaju prerano starenje.

U suvremenoj Kini i Japanu, plodna tijela gljive koriste se za smanjenje tjelesne težine, razine kolesterola u krvi, kao i za liječenje impotencije.[3]

Godine 1969. iz plodnih tijela i biomase shiitake dobiven je lijek lentinan koji ima visoku biološku aktivnost. Na njegovoj osnovi u Japanu su stvoreni komercijalni lijekovi.[4]

Pokazalo se da in vitro ekstrakt micelija gljive ima zaštitna svojstva tijekom kemoterapije, značajno smanjujući broj patološki promijenjenih stanica koje nastaju pod utjecajem antitumorskih lijekova.[5]

Farmakologija uredi

Shiitake sadrži aktivne tvari koje se u velikoj mjeri pripisuju različitim farmakološkim svojstvima u staničnoj kulturi:

EP3, glikoprotein koji bi trebao imati imunsstimulativni učinak.

Eritadenin [4- (9-adenil) -d-erythro-2,3-dihidroksi maslačna kiselina], aminokiselina koja bi trebala sniziti razinu kolesterola. Shiitake sadrži 400–700 µg po g suhe tvari.

LEM (akronim za L. edodes mycelia), glikoprotein koji bi trebao inhibirati rast tumora.

Lentinan, polisaharid koji bi trebao imati imunestimulativnu i antivirusnu aktivnost. Međutim, sumnja se da lentinan izaziva dermatitis šiitaka .

KS-2, peptidni polisaharidni kompleks koji bi trebao djelovati protiv staničnih linija Sarcoma-180 i Erlich karcinoma.

Shiitake također sadrži vitamine C, B1, B2, B12, D i Niacin. Sadržaj vitamina B12 znatno fluktuira, te je oko 5,6 µg na 100 g suhe tvari. To je zato što gljiva apsorbira vitamin preko pratećih bakterija koje proizvode vitamin B12.

Koncentracija vitamina D je razmjerno visoka pri 22 – 110 µg na 100 g suhe tvari i može se povećati sunčevim ili UV zračenjem.[6][7]

Izvori uredi

  1. ↑ Uzgoj Shiitake. Pristupljeno 31. siječnja 2014.
  2. ↑ Ivanković, Siniša; Hiršl, Nevenka; Jakopović, Ivan; Jurin, Mislav. The Influence of Medicinal Mushrooms Preparation on Mouse Tumors (Utjecaj preparata iz ljekovitih gljiva na mišje tumore) // International journal of medicinal mushrooms. 6 (2004) ; 107-116 (članak, znanstveni).
  3. ↑ Бухало А. С., Соломко Е. Ф., Митропольска Н. Ю. Базидіальні макроміцети з лікарськими властивостями // Укр. ботан. журн. — 1996. — 53, № 3. — С. 192—201.
  4. ↑ Бабицкая В. Г. и др. Медико-биологические основы использования лекарственных грибов для получения биологически активных добавок // Медико-социальная экология личности: состояние и перспективы: Материалы II междунар. конф. : [арх. 13 января 2015] / Отв. ред. В. А. Прокашева. — Мн. : БГУ, 2004. — С. 154—158. — 264 с.
  5. ↑ Ильинских Н. Н. и др. Цитологические и цитогенетические изменения Т-лимфоцитов крови человека при воздействии противоопухолевого препарата адриамицина на фоне введения экстрактов из мицелия грибов шиитаке (Lentinula edodes) в условиях in vitro: [арх. 13 января 2015] // Вестн. Том. гос. университета: журнал. — 2012. — № 356. — С. 171—175.
  6. ↑ Prakash S. Bisen et al.: Lentinus edodes: A Macrofungus with Pharmacological Activities. In: Current Medicinal Chemistry. Band 17, 2010, S. 2419–2430, doi:10.2174/092986710791698495, PMID 20491636 .
  7. ↑ Glenn Cardwell et al.: A Review of Mushrooms as a Potential Source of Dietary Vitamin D. In: Nutrients. Band 10, Nr. 10, 13. Oktober 2018, S. 1498, doi:10.3390/nu10101498,

Dodatna literatura uredi

  • Shen, J.; i dr. 2011. “An Evidence-based Perspective of Lentinus Edodes (Shiitake Mushroom) for Cancer Patients” (pp. 303–317), in: Evidence-based Anticancer Materia Medica (ur. William C. S. Cho). Springer. ISBN 978-94-007-0525-8
  • Tsuji, Shizuo. 1980. Japanese Cooking: A Simple Art. New York: Kodansha International/USA.
  • Krämer, Nicola; Grimm, Jutta. 2002. Shiitake und Austernpilze. Pala-verlag, Darmstadt. ISBN 978-3-89566-184-6
  • Hobbs, Christopher. 1995. Medicinal Mushrooms. Botanica Press, Santa Cruz.
  • Sastre, E. J. G. 1999. Shiitake. Der japanische Kastanienpilz, ein asiatisches Lebenselixier. Verlag Natur und Gesundheit, Bad Aibling.

Vanjske poveznice uredi

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Šitake&oldid=6890864"