Štuko je naziv za smjesu gipsa ili mramorne prašine, vapna, zemlje (pozzollana), od koje se od vremena klasične antike pravila podloga za zidne slike, ili se upotrebljavala za izradu reljefnih ukrasa arhitekture.

Obojeni štuko-reljef, Muzej pismenosti, Tartu, Estonija

Ponekad je upotrebljavan i kao samostalni kiparski materijal.

Često koristio u rimskoj, bizantskoj i islamskoj, te osobito često u baroknoj umjetnosti.


Literatura uredi

Jadranka Damjanov; Ksenija Radulić: Umjetnost (Likovne umjetnosti), 3. izdanje, Zagreb, 1967., str. 251