Wikipedija

Ajsori

Ajsori (Sirjaci[1], Asirci; sirski ܐܫܘܪܝܐ, Sūrayĕ / Sūryōyĕ / Atūrayĕ) semitski su narod porijeklom iz Mezopotamije,[1][2] navodno akadskog podrijetla, naseljen u Iraku, Siriji, Libanonu, Armeniji, Gruziji, Iranu, pa i po prekomorskim i europskim zemljama gdje su mnogi iselili. Većini je Ajsora danas novoaramejski asirski materinski ili drugi jezik. Međutim, Ajsori koji govore arapskim jasno se razlikuju od većine stanovništva u svojim regijama činjenicom da su kršćani.

Ajsori
Ajsori
 Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu.
Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika.
Neslužbena etnička zastava kojom se služi većina Asiraca i sam Asirski kongres.

Govore neoaramejskim jezicima: asirskim novoaramejskim, kaldejskim novoaramejskim i turoyom. Po vjeri su većinom kršćani[3], prije svega sirski, a u manjini i protestanti.

Neki od njih izjašnjavaju se Aramejcima[4] ili Kaldejciima.[5] Govornici su suvremenoga aramejskog jezika i jezikā zemalja koje nastanjuju.[6]

Asirci su sirski kršćani koji tvrde za se da potječu iz Asirije, jedne od najstarijih civilizacija na svijetu koja datira od 2500. pr. Kr. u drevnoj Mezopotamiji.[7]

Ime uredi

  Podrobniji članak o temi: Sukob oko imena Asirac, Aramejac, Sirjak, Kaldejac i Feničanin

Dvojba oko imena ne odnosi se samo na egzonime Asirac ili Aramejac, nego se to prenosi i na neoaramejski. Za samooznačavanje aramejska frakcija iz Turske i Sirije služi se riječju Sūryāyē (ܣܘܪܝܝܐ) i Ārāmayē (ܐܪܡܝܐ), dok asirska frakcija iz Iraka, Irana, sjeveroistočne Sirije i jugoistočne Turske ustraje na Āṯūrāyē (ܐܬܘܪܝܐ), ali također prihvaća ime Sūryāyē (ܣܘܪܝܝܐ).

Domovina uredi

Plemenska područja koja tvore asirsku domovinu su dijelovi današnjeg sjevernog Iraka, jugoistočne Turske, sjeverozapadnog Irana i mlađeg postanka, sjeveroistočne Sirije.[8][9] Većina je iselila u druge krajeve svijeta: Sjevernu Ameriku, Levant, Australiju, Europu, Rusiju i Kavkaz tijekom 20. stoljeća. Na emigraciju su utjecali razni genocidi i katastrofe, a neke od njih su: Diyarbakirski masakri u kojima je pobijeno 25 000 Armenaca i Asiraca, genocid nad Asircima (istovremen s genocidima nad Armencima i Grcima) tijekom Prvoga svjetskog rata koji su počinili Osmansko Carstvo i saveznička kurdska plemena, šemelski masakr koji je provela Kraljevina Irak 1933., iranska revolucija 1979., arapske nacionalističke baatističke mjere u Iraku i Siriji, uspon ISIL-a i njegovo osvajanje većeg dijela Ninivske ravnice.[10][11] Zbog terora ISIL-a i drugih radikalnih islamista kršćani iz Mosula i Ninive morali su emigrirati u Kurdistan.[12]

Ajsorski genocid uredi

  Podrobniji članak o temi: Asirski genocid

Nad Ajsorima je 1915. – 1916. godine proveden tzv. Asirski genocid (zvan Sayfo i Seyfo, sirski ܩܛܠܥܡܐ ܣܘܪܝܝܐ‎ ili ܣܝܦܐ ), kojega su provodili mladoturci paralelno s Armenskim genocidom i Grčkim; dapače, Ajsori i Armenci živjeli su na istom zemljopisnom prostoru. Tako je u turskoj pokrajini Diyarbakiru smanjen broj Asiraca sa 100 tisuća prije I. svjetskog rata na 28 000 1918. godine (istovremeno je broj Armenaca u toj pokrajini smanjen sa 72 tisuće na 3 tisuće).[13] Među kasnijim progonima u 20. stoljeću, poznat je simelski masakr (sirski ܦܪܡܬܐ ܕܣܡܠܐ; Premta d-Simele) u kolovozu 1933., u gradiću u sjevernom Iraku gdje je poubijano preko 3000 Ajsora,[14] a onda su sličnu sudbinu doživjela i 63 ajsorska sela u provincijama Dohuku i Mosulu, u kojima danas poglavito žive Kurdi. Neki masakri nad Ajsorima datiraju i ranije, tako 1900. godine od strane Osmanlijskih Turaka i Kurda.

Vjera uredi

Ajsori su kršćani, a uz Uskrs i Božić slavi se ajsorska Nova godina koju nazivaju Akita. Oko tri četvrtine Ajsora pripadaju Kaldejskoj katoličkoj Crkvi i Sirijskoj katoličkoj Crkvi koje su obje u punom crkvenom zajedništvu sa Svetom Stolicom; preostali uglavnom pripadaju Sirijskoj Pravoslavnoj Crkvi. Crkve koje tvore Istočni sirski obred su Asirska crkva Istoka, Stara crkva Istoka i Kaldejska katolička crkva. Crkve zapadnosirskog obreda jesu Sirska pravoslavna crkva i Sirska katolička crkva. Obje liturgije služe se klasičnim sirskim kao liturgijskim jezikom. Asircima su kršćanstvo donijeli u 1. stoljeću po Kristu apostoli Toma i Tadej.[15]

Distribucija uredi

Prema SIL-u populacija Ajsora iznosi 4 250 000 (1994.). U sjevernom Iraku se bilježi tek 30 000 govornika aramejskog jezika, no etnička populacija je daleko veća, oko 700 000; na području Armenije ima 15 000 Ajsora, od kojih 3000 govori ajsorskim; u Siriji 700 000 (30 000 govornika; 1995.); u Iranu 80 000 (1994.; od toga 10 do 20 tisuća govornika); Gruzija 14 000 (3000 govornika, 1994.). Značajni dio živi i u mnogim drugim državama: Australija, Austrija, Azerbajdžan, Belgija, Brazil, Kanada, Cipar, Francuska, Njemačka, Grčka, Italija, Libanon, Nizozemska, Novi Zeland, Rusija (Europa), Švedska, Švicarska, Turska (Azija), UK, SAD.

Ukupna brojka procjenjuje se od 2 000 000[16][17][18][19][20][21] do 4 000 000 pripadnika.[22][23] Brojčana razdioba po državama ovakva je:

U iseljeništvu:

Ajsori danas uredi

Zbog aktualnih ratnih zbivanja u Iraku i Siriji od 2003. godine broj Ajsora u tom području svijeta oštro opada te se smatra da ih se u zadnjih desetak godina preko 70 % raselilo u prekomorske zemlje. Ovaj je proces praćen nezainteresiranošću međunarodne zajednice i medija.[51][52]

Izvori uredi

  1. ↑ a b Za Asirce prirođene Bliskom Istoku, pročitati:
    • Mordechai Nisan, Minorities in the Middle East: A History of Struggle and Self-Expression, str. 180.
    • James Minahan, Encyclopedia of the Stateless Nations: A–C, str. 206.
    • Carl Skutsch, Encyclopedia of the World's Minorities, str. 149.
    • Steven L. Danver, Native Peoples of the World: An Encyclopedia of Groups, Cultures and Contemporary Issues, str. 517.
    • UNPO Assyria
    • Richard T. Schaefer, Encyclopedia of Race, Ethnicity, and Society, str. 107.
  2. ↑ James Minahan, Encyclopedia of the Stateless Nations: A–C, str. 205–209.
  3. ↑ Za Asirce kao kršćane, pročitati;
  4. ↑ Za uporabu riječi Aramejac, pročitaj:
    • Donabed & Mako, Identity of Syrian Orthodox Christians, str. 72.
    • Nicholas Aljeloo, Who Are The Assyrians?
    • John A. Shoup, Ethnic Groups of Africa and the Middle East: An Encyclopedia, str. 30.
  5. ↑ Za uporabu riječi Kaldejac, pročitaj:
    • John A. Shoup, Ethnic Groups of Africa and the Middle East: An Encyclopedia, str. 3.0 [1]
    • Nicholas Aljeloo, Who Are The Assyrians? [2]
    • Mordechai Nisan, Minorities in the Middle East: A History of Struggle and Self-Expression, str. 180 [3]
    • UNPO Assyria [4]
    • Steven L. Danver, Native Peoples of the World: An Encyclopedia of Groups, Cultures and Contemporary Issues, str. 517 [5]
  6. ↑ Carl Skutsch, Encyclopedia of the World's Minorities, str. 149
  7. ↑ A. Leo Oppenheim. 1964. Ancient Mesopotamia (PDF). The University of Chicago Press
  8. ↑ Donabed, Sargon. 2015. Reforging a Forgotten History: Iraq and the Assyrians in the Twentieth Century. Edinburgh University Press. ISBN 978-0-7486-8605-6
  9. ↑ Carl Skutsch. 2013. Encyclopedia of the World's Minorities. Routledge. str. 149. ISBN 978-1-135-19388-1
  10. ↑ http://www.aina.org/news/20160721201009.htm
  11. ↑ Eden Naby. Documenting The Crisis In The Assyrian Iranian Community
  12. ↑ EWTN-ov katalog. Voices of the Persecuted: Nineveh's Christians in Exile (pristupljeno 29. veljače 2020.)
  13. ↑ Gaunt, David. Massacres, Resistance, Protectors: Muslim-Christian Relations in Eastern Anatolia during World War I. Piscataway, N.J.: Gorgias Press, 2006, str. 433.
  14. ↑ Iraqi Assyrians a Case Study for Government Intervention
  15. ↑ Irak – zemlja svetaca i mučenika
  16. ↑ a b c d e f g Ronald Roberson. The Eastern Catholic Churches 2016 (PDF). Catholic Near East Welfare Association. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 20. listopada 2016. Pristupljeno 29. studenoga 2016. Information sourced from Annuario Pontificio 2016 edition
  17. ↑ a b c d e Murre-van den Berg, Heleen. 2011. Syriac Orthodox Church. Kurian, George Thomas (ur.). The Encyclopedia of Christian Civilization. Wiley-Blackwell. str. 2304. ISBN 978-1-4051-5762-9
  18. ↑ United Nations High Commissioner for Refugees. Refworld – World Directory of Minorities and Indigenous Peoples – Turkey : Syriacs. Refworld. Pristupljeno 6. lipnja 2015.
  19. ↑ Holy Apostolic Catholic Assyrian Church of the East — World Council of Churches. www.oikoumene.org (engleski)
  20. ↑ a b c Ronald G. Roberson. CNEWA - The Assyrian Church of the East. www.cnewa.org
  21. ↑ a b Baumer, Christoph. The church of the East : an illustrated history of Assyrian Christianity. I.B. Tauris. ISBN 978-1-84511-115-1
  22. ↑ "Assyria". Unrepresented Nations and Peoples Organization. unpo.org.
  23. ↑ Who are the Assyrians. www.nineveh.com
  24. ↑ Isaac, Mardean. 24. prosinca 2011. The desperate plight of Iraq's Assyrians and other minorities | Mardean Isaac. the Guardian (engleski)
  25. ↑ a b Congressman Frank R. Wolf. Distinguished Senior Fellow, 21st Century Wilberforce Initiative (PDF). www.aina.org
  26. ↑ a b c d Understanding recent movements of Christians from Syria and Iraq to other countries across the Middle East and Europe (PDF). www.aina.org
  27. ↑ Syria's Assyrians threatened by extremists – Al-Monitor: the Pulse of the Middle East. Al-Monitor. Pristupljeno 18. veljače 2015.
  28. ↑ Assyrians: Frequently Asked Questions. www.aina.org
  29. ↑ a b Ishtar: Documenting The Crisis In The Assyrian Iranian Community. aina.org
  30. ↑ United Nations High Commissioner for Refugees. Refworld – World Directory of Minorities and Indigenous Peoples - Turkey : Assyrians. Refworld
  31. ↑ United Nations High Commissioner for Refugees. 13. listopada 2010. Iran: Last of the Assyrians. Refworld. Pristupljeno 18. rujna 2013.
  32. ↑ a b c Peter BetBasoo. Brief History of Assyrians. www.aina.org
  33. ↑ Nyheter, SVT. 9. svibnja 2018. Statministerns folkmordsbesked kan avgöra kommunvalet: "Underskatta inte frågan". SVT Nyheter (švedski)
  34. ↑ "Diskussion zum Thema 'Aaramäische Christen' im Kapitelshaus" Borkener Zeitung (njem.) (archived link, 8 October 2011)
  35. ↑ 70,000 Syriac Christians according to REMID  Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. prosinca 2018. (Wayback Machine) (of which 55,000 Syriac Orthodox).
  36. ↑ Tore Kjeilen. Lebanon / Religions – LookLex Encyclopaedia. Looklex.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. prosinca 2018. Pristupljeno 18. rujna 2013.
  37. ↑ CULTURAL DIVERSITY IN AUSTRALIA, 2016. Australian Bureau of Statistics. 27. lipnja 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. srpnja 2017. Pristupljeno 27. lipnja 2017.
  38. ↑ Jordan Should Legally Recognize Displaced Iraqis As Refugees, AINA.org. Assyrian and Chaldean Christians Flee Iraq to Neighboring Jordan, ASSIST News Service
  39. ↑ Canada, Statistics. 2011 National Household Survey: Data tables. Pristupljeno 11. veljače 2014.
  40. ↑ a b c d e f CNN Under-Estimates Iraqi Assyrian Population. Aina.org. Pristupljeno 18. rujna 2013.
  41. ↑ Wieviorka i Bataille 2007, str. 166 Pogreška u predlošku harvnb: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFWieviorkaBataille2007 (pomoć)
  42. ↑ Google Translate. Translate.googleusercontent.com. Pristupljeno 18. rujna 2013.
  43. ↑ Tzilivakis, Kathy. 10. svibnja 2003. Iraq's Forgotten Christians Face Exclusion in Greece. Athens News. Pristupljeno 7. travnja 2012.
  44. ↑ Georgia – ecoi.net – European Country of Origin Information Network. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. studenoga 2014. Pristupljeno 18. veljače 2015.
  45. ↑ State statistics committee of Ukraine – National composition of population, 2001 census (Ukrainian)
  46. ↑ 2011 Armenian Census
  47. ↑ 2013 Census ethnic group profiles: Assyrian. Statistics New Zealand. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. prosinca 2018. Pristupljeno 13. ožujka 2018.
  48. ↑ The ethnic origin of Christians in Israel. parshan.co.il (hebrejski)
  49. ↑ Assyrian Community in Kazakhstan Survived Dark Times, Now Focuses on Education. The Astana Times. Pristupljeno 18. veljače 2015.
  50. ↑ Assyrian Association Founded in Finland. aina.org. Pristupljeno 18. veljače 2015.
  51. ↑ "Thousands of Assyrian Americans Rally for Persecuted Christians of Iraq", Anugrah Kumar za "Christian Post" 11.8.2014.
  52. ↑ "Is history repeating itself?", Abbey Mikha za "Assyrian Genocide Research Center",  31.7.2014.

Vanjske poveznice uredi

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ajsori&oldid=6832415"