Alžirska nogometna reprezentacija

Alžirska nogometna reprezentacija (ara. منتخب الجزائر لكرة القدم‎) je nacionalni nogometni sastav Alžira kojeg kontrolira Alžirski nogometni savez (fra. Fédération Algérienne de Football). Prvu utakmicu reprezentacija je odigrala u Tunisu protiv domaćina 1. lipnja 1957. gdje je pobijedila s 2:1.[1][2]

Alžir
Nadimak الأفنــاك (pustinjske lisice, feneci)
El Khadra
الخُضر (zeleni)
الصحراء (pustinjski ratnici)
Nogometni savez Alžirski nogometni savez
Izbornik Vladimir Petković
Kapetan Aissa Mandi
Najviše nastupa Lakhdar Belloumi (147)
Najbolji strijelac Islam Slimani (46)
FIFA-ina ljestvica 43. (stanje 29. veljače 2024.)
Domaći dres
Gostujući dres
Prvi međunarodni nastup
Tunis 1:2 Alžir

(Tunis (grad), 1. lipnja 1957.)[1][2]

Najveća pobjeda
Alžir 15:1 Južni Jemen

(Tripoli, 17. kolovoza 1973.)

Najveći poraz
DR Njemačka 5:0 Alžir

(Cottbus, 5. svibnja 1980.)

Nogometno SP
Nastupi 4 (prvi put 1982.)
Najbolji rezultat Osmina finala (2014.)
Afrički kup nacija
Nastupi 20 (prvi put 1968.)
Najbolji rezultat Prvaci (1990., 2019.)

Alžir je punopravni član CAF i FIFA – kontinentalnih i međunarodnih nogometnih saveza te nosi Fifin kod – ALG. Službeni domaći stadion je Stade 5 Juillet 1962 u Alžiru.

Reprezentacija je od 1968. do sada nastupila na 14 Afričkih kupova nacija a najveći uspjeh je ostvarila 1990. kada je postala kontinentalni prvak. Od ostalih značajnijih rezultata na tom turniru tu je i srebro iz 1980. kada je domaćin Afričkom kupu nacija bila Nigerija.

Alžir je dosad nastupio na tri svjetska prvenstva (Španjolska 1982., Meksiko 1986. i Južna Afrika 2010.) ali do sada nikada nije uspio proći skupinu.

Od ostalih većih postignuća koje je nacionalni sastav ostvario tu su osvajanje Afro-azijskog kupa nacija 1991., drugo mjesto na Vahdat kupu u Iranu 1981. te bronca s Pan arapskih igara 1985.

Alžirska nogometna reprezentacija ima više nadimaka a to su: Feneci (pustinjske lisice), Pustinjski ratnici i Zeleni.

Glavni alžirski rivali su susjedne arapske reprezentacije Tunisa, Maroka i Egipta. Nakon brojnih navijačkih sukoba, najveći rival Fenecima postao je Egipat. To se posebno odrazilo u kvalifikacijskim utakmicama za Mundijal 2010. koje su igrane u Kairu i Sudanu.

Povijest uredi

Alžirska nogometna reprezentacija je osnovana 1963. kao nasljednica nogometne reprezentacije FLN-a.

Sudjelovanja na SP uredi

Alžir se do sada tri puta kvalificirao na Svjetsko nogometno prvenstvo. Prvi puta na Mundijal u Španjolskoj 1982. gdje je Alžir s dvije pobjede u skupini mogao proći u daljnji krug natjecanja, međutim nakon kontroverzne utakimice Zapadne Njemačke i Austrije, Feneci su ispali već u skupini.

Na svojem sljedećem Mundijalu u Meksiku 1986., alžirska reprezentacija nije imala šanse za prolazak u skupini s Brazilom, Španjolskom i Sjevernom Irskom.

U posljednjem svjetskom nastupu (Južna Afrika 2010.), Alžir je bio posljednji u skupini, upisavši minimalne 1:0 poraze od Slovenije i SAD-a te utakmicu bez pogodaka protiv Engleske u Cape Townu. Upravo je poraz od SAD-a u posljednjim minutama susreta "onemogućio" Sloveniji prolazak u osminu finala natjecanja.

Natjecanje Utakmica Pob. Ner. Izg. Po.G. Pr.G.
  1982. 3 0 0 3 3 8
  1986. 4 0 3 1 5 8
  2010. 4 2 0 2 3 5
  2014. 4 1 2 1 6 4
Total 15 3 5 7 17 25

SP 1982. uredi

Na svjetskoj smotri u Španjolskoj, alžirska reprezentacija je prvog dana natjecanja napravila iznenađenje turnira pobijedivši s 2:1 tada aktualne europske prvake Zapadnu Njemačku.

Kontroverznost u toj skupini je obilježila posljednja utakmica između Zapadne Njemačke i Austrije. Oba europska sastava su imala na umu da će se eventualnom njemačkom pobjedom od jednog ili dva gola oba sastava kvalificirati u daljnju fazu dok bi s većom gol-razlikom prošao dalje Alžir umjesto Austrije. Također, neriješen rezultat ili austrijska pobjeda bi eliminirali Zapadnu Njemačku. Na samoj utakmici Nijemci su poveli golom Horsta Hrubescha a nakon toga je uslijedila pasivna igra do samog kraja susreta. Osim nezadovoljnih španjolskih i alžirskih navijača, svoje negodovanje su iskazali i njemački i austrijski navijači. Tako je jedan njemački navijač u znak protesta spalio zapadnonjemačku zastavu.[3]

Alžir je zbog tog susreta protestirao FIFA-i koja je odlučila da će se prema novom sustavu natjecanja na Svjetskim prvenstvima finalne dvije utakmice u skupinama igrati simultano.


SP 1986. uredi

1986. Alžir je nakon razočaravajućeg nastupa na Afričkom kupu nacija bio sudionik Svjetskog prvenstva u Meksiku. U jakoj skupini s Brazilom, Španjolskom i Sjevernom Irskom, alžirski sastav nije imao šanse za prolazak. Nakon neriješenog protiv Sjeverne Irske (1:1), uslijedili su porazi od Brazila (0:1) i Španjolske (0:3). Jedini pogodak za Alžir uspio je zabiti Djamel Zidane.

SP 2010. uredi

11. listopada 2008. Alžir je postao jedan od 20 afričkih sastava koji je u prvoj fazi kvalifikacija uspio proći u drugu fazu kombiniranih kvalifikacija za SP 2010. i Afrički kup nacija 2010. U prvoj fazi Alžir je bio prvi u skupini sa Senegalom, Gambijom i Liberijom.

U trećoj i finalnoj fazi kvalifikacija, Alžir je uvršten u skupinu s Egiptom, Zambijom i Ruandom. U srpnju 2009. Alžir je započeo kvalifikacije pobijedivši kod kuće Egipat s 3:1 te Zambiju s 2:0 u gostima. Posljednja utakmica kvalifikacija za Alžir bila je gostovanje kod Egipta u Kairu. Feneci su znale da će porazom od tri ili više golova biti eliminirani. Prije početka utakmice autobus s alžirskim reprezentativcima je bio napadnut te je nekoliko članova reprezentacije bilo ozlijeđeno. Alžir je tu utakmicu izgubio s 2:0 te su obje reprezentacije imale isti broj bodova (13) te identičnu gol-razliku (+5). Zbog toga se odigrala play-off utakmica u Sudanu u kojoj je Alžir pobijedio Egipat s 1:0 te se kao prvi u skupini kvalificirao na Svjetsko prvenstvo. Nakon toga FIFA je u prosincu 2009. pomaknula Alžir za tri mjesta, tako da su Pustinjski ratnici tada bili na 26. mjestu ljestvice što je do danas najbolji plasman reprezentacije.[4][5]

Na samom Svjetskom prvenstvu Alžir je smješten u skupinu C s Engleskom, Slovenijom i SAD-om. U prvoj utakmici na Stadionu Peter Mokaba, Alžir je izgubio od Slovenije s 1:0. Gol je zabio slovenski kapetan Robert Koren u 79. minuti nakon što je alžirski reprezentativac Abdelkader Ghezzal isključen zbog drugog žutog kartona. U drugoj utakmici protiv Engleske, Alžir je odigrao 0:0 s Gordi Albionom što je dovelo do masovnog slavlja u domovini i alžirskoj emigraciji diljem svijeta.[6] Posljednji susret protiv SAD-a je završen porazom od 1:0 nakon što je Landon Donovan zabio za pobjedu Amerikanaca u sudačkoj nadoknadi vremena drugog poluvremena.

Sudjelovanja na OI uredi

OI 1980. uredi

Na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980. Alžir je ždrijebom smješten u skupinu C sa Španjolskom, Istočnom Njemačkom i Sirijom.

Na prvoj utakmici igranoj u Minsku, Alžir je pobijedio Siriju s 3:0.[7] Nakon toga uslijedio je 1:0 poraz od Istočne Njemačke[8] dok su Pustinjski ratnici u posljednjoj utakmici odigrali 1:1 sa Španjolskom.[9] U konačnici su prošli dalje Istočna Njemačka kao prvak skupine i Alžir kao drugoplasirani. Iako je Alžir imao isti broj bodova kao i Španjolska, afrička reprezentacija je imala bolju gol-razliku (+2).

U četvrtfinalu je Alžir poražen s visokih 3:0 od Jugoslavije, kasnijeg osvajača četvrtog mjesta.[10]

Afrički kup nacija uredi

Na Afričkom kupu nacija Alžir je debitirao 1968. u Etiopiji gdje je ispao već u prvom krugu. U sljedećih 12 godina reprezentacija se nije uspjela kvalificirati na kontinentalno prvenstvo sve do 1980. i Afričkog kupa nacija u Nigeriji. Tada su Feneci napravili senzaciju te su osvojili drugo mjesto. 1980-e su u reprezentativnom smislu bile veoma uspješne za Alžir koji je uspio osvojiti dvije bronce (Obala Bjelokosti 1984. i Maroko 1988.).

1990. godine Alžir je bio domaćin Afričkom kupu nacija. Reprezentacija je uspješno započela turnir pobijediši sva tri protivnika u skupini (Nigerija – 5:1, Obala Bjelokosti

Alžirski reprezentativci uredi

Širi popis uredi

# Pozicija Ime Nadnevak rođenja Klub
1 vratar Azzedine Doukha 5. kolovoza 1986.   USM El Harrach
16 vratar Mohamed Lamine Zemmamouche 19. ožujka 1985.   USM Alger
vratar Raïs M'Bolhi 25. travnja 1986.   CSKA Sofija
vratar Malik Asselah 8. srpnja 1986.   JS Kabylie
vratar Faouzi Chaouchi 5. prosinca 1984.   MC Alger
vratar Michaël Fabre 15. srpnja 1984.   Lens
vratar Cédric Si Mohamed 9. siječnja 1985.   JSM Béjaïa
2 branič Madjid Bougherra 7. listopada 1982.   Lekhwiya SC
3 branič Nadir Belhadj 18. lipnja 1982.   Al Sadd
4 branič Antar Yahia 21. ožujka 1982.   Kaiserslautern
5 branič Ismaël Bouzid 27. srpnja 1983.   PAS Giannina
12 branič Carl Medjani 15. svibnja 1985.   Ajaccio
13 branič Mohamed Rabie Meftah 5. svibnja 1985.   USM Alger
24 branič Mehdi Mostefa 30. kolovoza 1983.   Ajaccio
25 branič Abderahmane Hachoud 2. srpnja 1988.   ES Sétif
branič Ismaël Bouzid 27. srpnja 1983.   Baniyas SC
branič Liassine Cadamuro-Bentaïba 5. ožujka 1988.   Real Sociedad
branič Brahim Ferradj 4. rujna 1987.   Brest
branič Rafik Halliche 2. rujna 1986.   Fulham
branič Abdelkader Laifaoui 29. srpnja 1981.   USM Alger
branič Djamel Mesbah 9. listopada 1984.   AC Milan
7 vezni Ryad Boudebouz 19. veljače 1990.   Sochaux
8 vezni Mehdi Lacen 15. svibnja 1984.   Getafe
10 vezni Hassan Yebda 14. travnja 1984.   Granada
14 vezni Foued Kadir 5. prosinca 1983.   Valenciennes
17 vezni Adlène Guedioura 12. studenog 1985.   Nottingham Forest
18 vezni Khaled Lemmouchia 29. svibnja 1981.   USM Alger
20 vezni Saad Tedjar 14. siječnja 1986.   JS Kabylie
vezni Hocine Metref 1. siječnja 1984.   JS Kabylie
vezni Sofiane Feghouli 26. prosinca 1989.   Valencia
vezni Karim Matmour 25. lipnja 1985.   Eintracht Frankfurt
22 vezni Hamer Bouazza 22. veljače 1985.   Millwall
vezni Djamel Abdoun 14. veljače 1986.   Olympiacos
vezni Chadli Amri 14. prosinca 1984.   FSV Frankfurt
vezni Abdelmoumene Djabou 31. siječnja 1987.   ES Sétif
vezni Lazhar Hadj Aïssa 23. ožujka 1984.   Qadsia SC
vezni Mohamed Chalali 4. travnja 1989.   Aberdeen
vezni Mourad Meghni 16. travnja 1984.   Umm Salal
vezni Walid Mesloub 4. rujna 1985.   Le Havre
vezni Karim Ziani 17. kolovoza 1982.   El Jaish
21 napadač Mohamed Amine Aoudia 6. lipnja 1987.   ES Sétif
14 napadač El Arbi Hillel Soudani 25. studenog 1987.   Vitória Guimarães
11 napadač Kamel Ghilas 9. ožujka 1984.   Stade Reims
19 napadač Saïd Bouchouk 29. prosinca 1986.   Al-Qadisiyah FC
napadač Karim Benyamina 18. prosinca 1981.   FSV Frankfurt
napadač Baghdad Bounedjah 30. studenog 1991.   USM El Harrach
napadač Rafik Djebbour 8. ožujka 1984.   Olympiacos
napadač Abdelkader Ghezzal 5. prosinca 1984.   Levante
napadač Abdelmalek Ziaya 23. siječnja 1984. bez kluba
Izbornik:   Christian Gourcuff

Najbolji strijelci uredi

(stanje na ? [nepoznati nadnevak]

# Igrač Razdoblje Pogodci * (nastupi *)
1. Abdelhafid Tasfaout 1991. – 2002. 35 (88)
2. Lakhdar Belloumi 1978. – 1989. 34 (89)
3. Rabah Madjer 1978. – 1992. 29 (83)
4. Djamel Menad 1980. – 1995. 24 (80)
5. Tedj Bensaoula 1979. – 1986. 22 (48)
6. Rafik Saïfi 1998. – 2010. 18 (62)
7. Ali Meçabih 1995. – 2001. 14 (28)
8. Salah Assad 1977. – 1989. 13 (67)
9. Hassen Lalmas 1964. – 1974. 12 (34)
10. Billel Dziri 1992. – 2006. 9 (87)

Vidi uredi

Izvori uredi

  1. a b Lista međunarodnih utakmica alžirske nogometne reprezentacije
  2. a b World Football Elo Ratings: Algeria
  3. What's the dodgiest game in football history?
  4. Yahia sends Algeria to World Cup
  5. Yahia cracker seals play-off win
  6. YOUTUBE.com / Police intervention at Champs-Élysées gathering
  7. Algeria 3:0 Syria. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. lipnja 2012. Pristupljeno 24. travnja 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  8. East Germany 1:0 Algeria. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. rujna 2012. Pristupljeno 24. travnja 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  9. Spain 1:1 Algeria. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. lipnja 2012. Pristupljeno 24. travnja 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  10. Yugoslavia 3:0 Algeria. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. rujna 2012. Pristupljeno 24. travnja 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Vanjske poveznice uredi