Albert Costa Casals (Lérida, Španjolska, 25. lipnja 1975.) je španjolski tenisač i bivši osvajač Roland Garrosa.[1] Na ATP Touru se natjecao od 1993. do 2006. godine.

Albert Costa

Costa kao izbornik španjolske Davis Cup reprezentacije na svečanom prijemu kod premijera Rajoyja nakon osvajanja tog turnira 2011. godine.

Država Španjolska
Prebivalište Barcelona, Španjolska
Rođenje 25. lipnja 1975., Lérida
Visina 180 cm
Težina 78 kg
Igra desnom rukom
(jednoručni backhand)
Karijera 1993.2006.
Zarađeni novac 7.685.228 USD
Pojedinačno
Omjer pobjeda i poraza 385 - 273
Osvojeni turniri 12
Najbolji plasman 6. (22. srpnja 2002.)
Grand Slam
Australian Open ČF (1997.)
Roland Garros P (2002.)
Wimbledon 2K (1996., 1998.)
US Open 4K (2001.)
Parovi
Omjer pobjeda i poraza 30 - 57
Osvojeni turniri 1
Najbolji plasman 102. (12. siječnja 2004.)
Tenis
Olimpijske igre
bronca Sydney 2000. parovi

Karijera uredi

Juniorska karijera uredi

Costa je tenis počeo trenirati u dobi od pet godina te je 1993. godine igrao finale juniorskog Roland Garrosa a osvojio je Rolex Orange Bowl.

Profesionalna karijera uredi

Albert Costa je u profesionalne vode ušao 1993. da bi godinu potom bio proglašen najboljim teniskim debitantom prema ATP-u. Ubrzo se pokazao kao jak tenisač na zemljanoj podlozi dok ga je bivši tenisač i TV komentator Andrés Gimeno nazvao "čovjekom s dva forehanda". Razlog toga bila je njegova lakoća da istom točnošću i snagom ima forehand i backhand.

Krajem ožujka i početkom travnja Costa je igrao finala u Casablanci i Estorilu ali je gubio od Schallera i Mustera. U svojem trećem finalu igranom u Kitzbühelu uslijedio je revanš protiv austrijskog kralja zemlje Thomasa Mustera. Ondje je pobijedio u meču koji je trajao pet setova te osvojio svoj prvi turnir.

Drugi turnir osvojen je na Swiss Openu protiv Félixa Mantille dok je protiv istog protivnika osvojio i treći turnir u San Marinu. Nakon poraza u Monte Carlu i Rimu iz Masters serije 1000, Costa iz trećeg pokušaja osvaja turnir iz te serije, ovaj puta u Hamburg. Protivnik mu je bio Àlex Corretja koji je predao meč u trećem setu.

Svoj najveći uspjeh u teniskoj karijeri, Albert Costa je ostvario 9. lipnja 2002. kada je u finalu Roland Garrosa pobijedio sunarodnjaka Ferrera te osvojio svoj prvi i jedini Grand Slam.[1] Također, s Rafaelom Nadalom je početkom 2005. osvojio Dohu u igri parova protiv rumunjsko-ruske varijante Pavel-Južnji.

Reprezentativna karijera uredi

Kao španjolski reprezentativac, Costa je igrao na Olimpijadama 1996. i 2000. Na Olimpijadi u Atlanti je bio šesti nositelj u igri singla, međutim, ondje je ispao već u prvom kolu protiv talijanskog predstavnika Andree Gaudenzija. Ništa bolji uspjeh u singlu nije imao ni u Sydneyju, međutim u paru s Àlexom Corretjom osvojio je olimpijsku broncu pobijedivši u borbi za treće mjesto južnoafričku kombinaciju Adams-de Jager.

Također, Costa je nastupao i za španjolsku Davis Cup reprezentaciju. Uz Corretju, Ferrra i Balcellsa, bio je član momčadi koja je 2000. godine na domaćem terenu u Barceloni osvojila Davis Cup protiv Australije.

Trenerska karijera uredi

Nakon što je Španjolska 2008. godine na gostovanju kod Argentine osvojila Davis Cup, tadašnji izbornik Emilio Sanchez podnio je ostavku a njega je naslijedio Albert Costa. Ozbiljni protukandidat bio mu je Àlex Corretja dok iz španjolskog teniskog saveza tvrde da je presudio jedan glas.[2] Prije tog posla bio je savjetnik Feliciana Lópeza.

Pod njegovim vodstvom Španjolska je uspjela sljedeće godine obraniti naslov prvaka te osvojiti još jedan 2011.

Privatni život uredi

Costi je tijekom odrastanja John McEnroe bio idol. Tenisač je katalonskog podrijetla te uživa u kartanju, stolnom tenisu, golfu i nogometu. Budući da je rodom iz Léride, navijač je tamošnjeg istoimenog kluba kao i FC Barcelone. Najdraži film mu je Ben Hur.

U braku je s Cristinom Venturom dok mu je kum bio bivši suigrač Àlex Corretja kojeg je tjedan dana ranije pobijedio u polufinalu Roland Garrosa. Sa suprugom Cristinom ima dvije blizanke Claudiju i Almu.

ATP finala uredi

Pojedinačno (12:9) uredi

Ishod Datum Turnir Podloga Protivnik Rezultat
Poraz 26. ožujka 1995. Casablanca, Maroko zemlja   Gilbert Schaller 4–6, 2–6
Poraz 9. travnja 1995. Estoril, Portugal zemlja   Thomas Muster 4–6, 2–6
Pobjeda 6. kolovoza 1995. Kitzbühel, Austrija zemlja   Thomas Muster 4–6, 6–4, 7–6(7–3), 2–6, 6–4
Poraz 18. veljače 1996. Dubai, UAE beton   Goran Ivanišević 4–6, 3–6
Poraz 28. travnja 1996. Monte Carlo Masters, Monte Carlo zemlja   Thomas Muster 3–6, 7–5, 6–4, 3–6, 2–6
Pobjeda 14. srpnja 1996. Gstaad, Švicarska zemlja   Félix Mantilla 4–6, 7–6(7–2), 6–1, 6–0
Pobjeda 11. kolovoza 1996. San Marino, San Marino zemlja   Félix Mantilla 7–6(9–7), 6–3
Pobjeda 15. rujna 1996. Brighton, Engleska, UK zemlja   Marc-Kevin Goellner 6–7(4–7), 6–2, 6–2
Pobjeda 20. travnja 1997. Barcelona, Španjolska zemlja   Albert Portas 7–5, 6–4, 6–4
Pobjeda 14. rujna 1997. Marbella, Španjolska zemlja   Alberto Berasategui 6–3, 6–2
Pobjeda 10. svibnja 1998. Hamburg, Njemačka zemlja   Àlex Corretja 6–2, 6–0, 1–0, odus.
Poraz 17. svibnja 1998. Masters u Rimu, Italija zemlja   Marcelo Ríos Odus.
Pobjeda 2. kolovoza 1998. Kitzbühel, Austrija zemlja   Andrea Gaudenzi 6–2, 1–6, 6–2, 3–6, 6–1
Poraz 20. rujna 1998. Brighton, Engleska, UK zemlja   Félix Mantilla 3–6, 5–7
Pobjeda 11. travnja 1999. Estoril, Portugal zemlja   Todd Martin 7–6(7–4), 2–6, 6–3
Pobjeda 11. srpnja 1999. Gstaad, Švicarska zemlja   Nicolás Lapentti 7–6(7–4), 6–3, 6–4
Pobjeda 1. kolovoza 1999. Kitzbühel, Austrija zemlja   Fernando Vicente 7–5, 6–2, 6–7(5–7), 7–6(7–4)
Poraz 29. srpnja 2001. Kitzbühel, Austrija zemlja   Nicolás Lapentti 6–1, 4–6, 5–7, 5–7
Poraz 28. travnja 2002. Barcelona, Španjolska zemlja   Gastón Gaudio 4–6, 0–6, 2–6
Pobjeda 14. srpnja 2002. Roland Garros, Pariz, Francuska zemlja   Juan Carlos Ferrero 6–1, 6–0, 4–6, 6–3
Poraz 21. srpnja 2002. Amersfoort, Nizozemska zemlja   Juan Ignacio Chela 1–6, 6–7(4–7)

Parovi (1:0) uredi

Ishod Datum Turnir Podloga Partner Protivnici Rezultat
Pobjeda 9. siječnja 2005. Doha, Katar beton   Rafael Nadal   Andrei Pavel
  Mihail Južnji
6–3, 4–6, 6–3

Izvori uredi

Vanjske poveznice uredi