Alfa Južnog križa

Alfa Južnog križa označena α Crucis ( latiniziranom na alfa Crucis, skraćeno alfa CRU-a, α CRU) je višestruki sustav zvijezda 321 svjetlosnih godina od Sunca[3] u zviježđu Južnog križa. S kombiniranom prividnom magnitudom od +0,76, to je najsvjetliji objekt u Južnom križu i 13. najsjajnija zvijezda na noćnom nebu. To je najjužnija zvijezda prvog stupnja, 2,3 stupnja južnije od Alfe Centaura .[4]

Alfa Južnog križa

Položaj Alfe Južnog križa
Položaj na nebu
Epoha J2000
Zviježđe Južni križ
Rektascenzija 12h 26m 35,89522s
Deklinacija −63° 05′ 56,7″
Prividna magnituda (V) 0.76
Karakteristike
Spektralni tip B0.5IV + B1V
B−V indeks boje −0.26
Astrometrija
Radijalna brzina (Rv) -−11.2 / −0.6 km/s
Prava brzina (μ) RA: −35,83 mas/g
Dec.: −14,86 mas/g
Paralaksa (π) 10,13 ± 0,50 ± 0,48 mas
Udaljenost 320 ± 20 ly (99 ± 5 pc)
Apsolutna magnituda (MV) −3,77
Detalji
Masa 17,80 + 6,05 M
Polumjer 7,8[1] R
Luminozitet 25.000 L
Temperatura 24.000[2] K
Metalicitet {{{metal}}}
Rotacija
Starost {{{age}}} g
Druge oznake
α Crucis, HIP 60718, CPD−62°2745, WDS J12266-6306, CCDM J12266-6306

α1 Cru: Acrux, HR 4730, HD 108248, FK5 462, GC 16952, 26 G. Crucis

α2 Cru: HR 4731, HD 108249, GC 16953, 2MASS J12263615-6305571, 27 G. Crucis

Golim okom Acrux se pojavljuje kao jedna zvijezda, ali to je zapravo sustav više zvijezda koji sadrži šest komponenti. Kroz optičke teleskope Acrux se pojavljuje kao trostruka zvijezda, čije su dvije najsvjetlije komponente vizualno razdvojene oko 4 luka i poznate su kao Acrux A i Acrux B, α1 Crucis i α2 Crucis, ili α Crucis A i α Crucis B. Obje komponente su zvijezde tipa B i mnogostruko su masnije i svjetlije od Sunca. α1 Crucis je sam spektroskopski binarni sustav s komponentama označenim s α Crucis Aa (službeno nazvan Acrux, povijesno ime cijelog sustava) i α Crucis Ab. Dvije svoje sastavne zvijezde orbitiraju svakih 76 dana na razdvajanju od oko 1 astronomske jedinice (AU). Acrux C je udaljenija suputnička zvijezda koja tvore trostruku zvijezdu kroz male teleskope.

Zviježđe Južnog križa.

Izvori uredi

  1. https://www.wolframalpha.com/input/?i=acrux+luminosity
  2. Dravins, Dainis; Jensen, Hannes; Lebohec, Stephan; Nuñez, Paul D. 2010. Stellar intensity interferometry: Astrophysical targets for sub-milliarcsecond imaging. Proceedings of the SPIE. Optical and Infrared Interferometry II. 7734: 77340A. arXiv:1009.5815. Bibcode:2010SPIE.7734E..0AD. doi:10.1117/12.856394
  3. van Leeuwen, F. (November 2007), "Validation of the new Hipparcos reduction", Astronomy and Astrophysics, 474 (2): 653–664, arXiv:0708.1752, Bibcode:2007A&A...474..653V, doi:10.1051/0004-6361:20078357
  4. Federative Republic of Brazil: Constellations in the Breeze. Flags of the Night Sky. Springer. New York. 12. kolovoza 2013. str. 1–72