Ara
Ovo je glavno značenje pojma Ara. Za druga značenja pogledajte Ara (razdvojba).Ara je rod pravih papiga, koje žive na području od južnoga Meksika do brazilskih prašuma.
| Ara | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Aves |
| Red: | Psittaciformes |
| Porodica: | Psittacidae |
| Potporodica: | Arinae |
| Rod: | Ara |
| Baze podataka | |
Obično žive u parovima ili u malim skupinama u kojima parovi održavaju međusobnu povezanost. Odrasli su do 90 cm dugi i među najvećim vrstama papiga. Jedna od najpopularnijih ara je modro-žuta ara (lat. Ara ararauna). Većinu svoga vremena provodi boraveći na drveću. Prvenstveno se hrane plodovima, sjemenjem, pupoljcima, nektarom i peludom; ponekad jedu i kukce.
Crveno-modra ara (lat. Ara macao) ima vatrenocrveno, modro, žuto i zeleno perje.[1] Može uspraviti perje na zatiljku i/ili vratu. U zatočeništvu neke vrste postaju vješte u vokalnom izražavanju, a u prirodi se javljaju vrlo glasnim krikovima. Mogu biti različitih boja te živjeti oko 50 godina.
Rod Ara je utemeljio francuski prirodoslovac Bernard Germain de Lacépède 1799. godine.
Vrste i podvrste uredi
Postoji osam vrsta i tri izumrle vrste ara.[2] Kubanska crvena ara posljednji put je primijećena 1864. godine, kada je jedan i ustrijeljen. Nekoliko koža ovih papiga sačuvano je u muzejima, ali nijedno jaje.[3][4]
- Modro-žuta ara (Ara ararauna)
- Plavogrla ara (Ara glaucogularis)
- Zelenokrila ara (Ara chloropterus)
- Zelena ara (Ara ambiguus)
- Crveno-modra ara (Ara macao)
- Vojnička ara (Ara militaris)
- Crvenočela ara (Ara rubrogenys)
- Tamnočela ara (Ara severus )
Izumrle vrste uredi
- Kubanska crvena ara[4] (Ara tricolor)
- (Ara autocthones)
- (Ara guadeloupensis)
Izvori uredi
- ↑ http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=46532 Preuzeto 11. prosinca 2018.
- ↑ http://www.zoonomen.net/avtax/psit.html
- ↑ Fuller, Errol (1987). Extinct Birds. Penguin Books (England). pp. 148–9. ISBN 0-670-81787-2.
- ↑ a b Rječnik standardnih hrvatskih ptičjih naziva (PDF). HAZU. Zavod za orntologiju HAZU. 2018