Wikipedija

Beskućništvo

Beskućništvo se određuje kao stanje u kojem se nalaze ljudi koji nemaju mogućnost stanovanja u svojem ili tuđem za to namijenjenom prostoru, odnosno, žive u nestandardnim objektima koji se ne mogu smatrati domom ili na javnim površnicama (parkovima, ulicama i dr.). Ono može nastati zbog lokalne ili područne nezaposlenosti, rata, psihičke nestabilnosti (višegodišnji boravak u psihijatrijskim bolnicama) ili kao spoj navedenih i/ili inih čimbenika.[1][2]

Starica u Meksiku
Beskućnik u Tkalčićevoj ulici u Zagrebu
Beskućnik u Parizu
Beskućnik u starim tenisicama.

Međunarodna mreža uličnih novina okuplja udruge koje pomažu beskućnike tiskanjem i prodajom uličnih novina.

U Sydneyu se svakoga 21. prosinca održava Memorijal za beskućnike Sydneya, godišnje okupljanje uz svijeće na Katedralnom trgu ispred crkve sv. Marije u sjećanje na beskućnike koji su umrli na ulicama ili u skloništima Sydneya, u organizaciji Pokreta za okončanje spavanja na ulici (eng. End Street Sleeping Collaboration).[3]

Beskućništvo u Hrvatskoj uredi

Beskućništvo u Hrvatskoj nije obuhvaćeno Zakonom o socijalnoj skrbi niti inim zakonskim propisima, a većina beskućnika prijavljeni su kao korisnici usluga sustava socijalne skrbi.

Splitsko prihvatilište za beskućnike uredi

Prvo prihvatilište za beskućnice i beskućnike na području Dalmacije otvorila je Udruga Most 1. listopada 2000. godine u Splitu, a u studenom 2003. godine u Splitu je otvorila i prvu stambenu zajednicu za beskućnice. Smještajni kapacitet u Prihvatilištu za beskućnike je 16 osoba te je Prihvatilište otvoreno od 19 sati do 8 sati, a smještajni kapacitet u stambenoj zajednici je 6 osoba te korisnici u njoj stalno borave.

Riječko prihvatilište za beskućnike uredi

  Podrobniji članak o temi: Prihvatilište Ruže sv. Franje

U prvom riječkom prihvatilištu za beskućnike „Ruže sv. Franje”, Franjevačkog svjetovnog reda s Trsata pokrenut je projekt po uzoru na slovenske udruge »Kraljevi ulice«, prema kojem građani mogu od ovlaštenih beskućnika kupiti prvi časopis o beskućništvu i srodnim društvenim temama pod nazivom Ulične svjetiljke.[4] Prihvatilište je otvoreno od 7 do 12 sati i od 19 do 22 sata. Nedjeljom i blagdanima od 7 do 8 i od 19 do 22 sata.[5]

Zagreb uredi

Materijalnu i psihološku pomoć zagrebačkim beskućnicima pruža više humanitarnih organizacija: Caritas Zagrebačke biskupije (dio Hrvatskoga Caritasa)[6], Gradsko društvo Hrvatskoga Crvenoga križa[7] Udruga »Job«[6], Humanitarna udruga »Savao«, redovnice Misionarke ljubavi[6] i Isusove male sestre[8], te Grad Zagreb svojim Programima socijalne politike.[9]

Caritas vodi prihvatilište za beskućnike u Sesvetskom Kraljevcu i nekoliko pučkih kuhinja.[10] Provodi i programe zapošljavanja[11], terapije liječenja od ovisnosti[12] i druge programe i projekte u suradnji s Gradskih društvom CK-a, Gradom Zagrebom i ostalim udrugama.

Članovi i volonteri Udruge »Savao« ispred Glavnoga kolodvora utorkom te na Ljubljanici petkom donose pokretnu pučku kuhinju i dijele tople obroke, sendviče, odjeću, obuću i higijenske potrepštine beskićnicima.[13]

Pula uredi

U Puli djeluje prihvatilište za beskućnike.[14]

Poveznice uredi

Izvori uredi

  1. ↑ sigmacentar.hr  Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. rujna 2008. (Wayback Machine), Zadnja promjena - 18. kolovoza 2004.
  2. ↑ Zadarski Caritas radi dom za beskućnike ezadar.hr, autor: Mladen Malik
  3. ↑ „Svjetlo u mraku”, Ulične svjetiljke, br. 5 (Advent 2022.), god. XV., str. 16-17.
  4. ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. travnja 2009. Pristupljeno 30. ožujka 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  5. ↑ ri-nadbiskupija.hr  Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. lipnja 2011. (Wayback Machine) (pristupljeno 25. ožujka 2013.)
  6. ↑ a b c Lončar, Jelena: The Contribution of Caritas of the Archdiocese of Zagreb in the Context of Charitable Activity of the Church in Croatia Today. Caritas as an Active Form of Love for Those in Need in the New Evangelisation of the Church Bogoslovska smotra, sv. 84, br. 3 (2014.), str. 673-688.
  7. ↑ Sočev, Adela: Provedba FEAD-a u Hrvatskoj u financijskom razdoblju 2014.-2020. – studija slučaja društava Hrvatskog Crvenog križa Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, 2022.
  8. ↑ Mijatović, Jasna Krista i Zelenika, Blaženka: Poslanje Isusovih malih sestara u Zagrebačkoj nadbiskupiji (1975.–2022.) Obnovljeni Život, sv. 77, br. 3 (2022.), str. 289-432
  9. ↑ Bakula-Anđelić, Marinka i Šostar, Zvonimir: Beskućnici Grada Zagreba  Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. veljače 2023. (Wayback Machine) Revija za socijalnu politiku, sv. 13, br. 3 (2006.), str. 399-403
  10. ↑ Zubčić, Anita: Uloga nevladinih udruga u borbi s problemom beskućništva: primjer grada Zagreba Filozofski fakultet u Zagrebu, Odsjek za sociologiju, 2018.
  11. ↑ Babić, Zdenko i Buconić, Tereza: Primjena i potencijal koncepta socijalnih inovacija u djelovanju Caritasa u Hrvatskoj Nova prisutnost, sv. XVIII, br. 3 (2020.), str. 593-607.
  12. ↑ Vranješ, Nikola: Hrvatski primjeri opredjeljenja za siromašne: socijalni pastoral Bogoslovska smotra, sv. 84, br. 3 (2014.), str. 611-626.
  13. ↑ Pavić, Jadranka: ŠTO SE DOGAĐA S BESKUĆNICIMA UTORKOM I PETKOM NAVEČER? Ulica – mjesto susreta s potrebitima glas-koncila.hr. Glas Koncila. Objavljeno 19. rujna 2019.
  14. ↑ Babić, Helena: Analiza rada Prihvatilišta za beskućnike Pula u razdoblju od 2018. - 2020. godine Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Fakultet za dentalnu medicinu i zdravstvo Osijek, 2021.

Vanjske poveznice uredi

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Beskućništvo&oldid=6775639"