Bijela Stijena (utvrda)

Bijela Stijena je utvrda čije se ruševine nalaze u blizini mjesta Bijela Stijena pored Okučana.

Smještaj

Nalazi se poviše sela Bijele Stijene, na zapadnim obroncima planine Psunja. Danas se nalazi na području koje su Srbi minirali za vrijeme Domovinskog rata.

Povijest

U povijesnim spisima se prvi put spominje 1231. godine pod imenom Fejerkö. Izgrađena je na posjedu reda ivanovaca (hospitalaca). S obzirom na opatske naslove, pretpostavlja se da su u blizini imali i opatiju. Graditelj nije pouzdan: u znanosti postoji dvojba jesu li prvi graditelji bili ivanovački red ili obitelj Svetački.

Poslije je u 14. stoljeću pripadala obitelji Svetački koja je imala prizivak Zimpche i Zynche, pa je zbog toga i tvrđava također nosila to ime. Zabilježeno je da je utvrda u to vrijeme imala i podgrađe. Kroz to stoljeće utvrda je u vlasništvu obitelji Kaštelanovića. Svetački i Kaštelanovići su se dugo borili za posjed nad tom utvrdom, a 1453. dodijeljene su Janosu Hunyadiju. Nakon toga je pripadala Brankovićima, Berislavićima Grabarskim, Keglevićima i Banffyjima.

Tursko osvajanje je išlo postupno. Nekoliko desetljeća su Turci sustavno pustošili okolicu, a 1543. ju zauzimaju bez otpora. Nakon toga je kroz dva stoljeća bila jakim turskim vojnim uporištem. Pod kršćansku ju vlast kratko vraćaju hrvatski hajduci Marko i Mato Lapsanović, a konačni povratak pod hrvatsku krunu dolazi 1685. suradnjom hrvatske banske vojske i hajduka Franje Ilinića.

Nakon oslobađanja, naglo gubi značaj te ju general Aenea Caprara daje srušiti već 1688. godine, a u spisima iz 1700. se već vodi kao ruševina.

Osobine

Nadzirala je cestovnu prometnicu Okučani-Lipik. Utvrda je bila ovalna oblika. Ulaz se nalazio na jugu. Na ulazu je bila branič-kula, a osim nje, bile su još dvije.

Izvori

• Časopis Građevinar Branko Nadilo: Obrambene građevine uz Savu i na zapadnim obroncima Psunja

Vanjske poveznice

• Bijela Stijena Hrvatska enciklopedija (pristupljeno 3. ožujka 2018.)