Bistrica (rijeka u Grčkoj)
Bistrica (u hrvatskoj literaturi i kao Aliakmon, grčki: Ἁλιάκμων, Haliákmōn, na modernom grčkom: Αλιάκμονας, Aliákmonas, na makedonskom: Bistrica, tur. Ince kara) najduža je grčka rijeka sa svojih 297 km. Englezi nazivaju tu rijeku Haliacmon ( po novogrčkom demotičkom izgovoru- Aliákmonas), za rijeku je često ime i Aliákmon ( po starijem novogrčkom načinu izgovora - katharevousa), kod ostalih slavenskih zemljopisaca (Čeha, Poljaka, Rusa) udomaćio se stariji način izgovora - Aliakmon. Hrvati, Srbi, Bugari, egejski i makedonski Makedonci nazivaju ju Bistricom.[1]
| Bistrica | |
|---|---|
 Most na umjetnom jezeru Polyfytos (1352 m.) preko rijeke Bistrice u prefekturi Kozani | |
 Satelitska snimka toka rijeke Aliakmon (rijeka je posvijetljena) | |
| Položaj | |
| Države | Grčka |
| Naselja | Kastoria, Veria, Nestorio, Argos Orestiko, Servia |
| Fizikalne osobine | |
| Duljina | 297 km |
| Tok rijeke | |
| Izvor | planina Gramos u Pindskom gorju (blizu albanske granice) |
| • Koord. | 40°21'8,6"N, 20°46'52,7"E |
| Ušće | |
| • Koord. | 40°28'53,4"N, 22°38'26,5"E |
| Ulijeva se u | Egejsko more |
| Pritoci | Greveniotis, Venetikos, Sarandaporos |
Rijeka izvire na planini Gramosu u Pindskom gorju blizu granice s Albanijom na sjeveru Grčke, zatim teče u pravcu jugoistoka. Zatim mjenja smjer te teče sjeveroistočno kroz grčke periferije Zapadnu i Središnju Makedoniju, zatim pored jezera Kastorija. Tu rijeka mijenja smjer i teče u pravcu juga pa zatim opet sjeveroistoka kroz Solunsku nizinu i ulijeva se u Egejsko more u zaljevu Termaiko. Tu tvori veliku deltu na zapadnom dijelu Solunskog zaljeva, zajedno s rijekom Vardarom i rijekom Ludiasom.
Rijeka Aliakmon izuzetno je važna za navodnjavanje, njome služe brojni poljoprivrednici u prefekturama; Lerin, Kostur, Grevena, Kozane, Imatia i Pieria ( to je poljoprivredni kraj). Na rijeci se nalazi kanjon kod grada Verije. Kod grada Kozana napravljeno je umjetno jezero - Polifitos ( 20 km dugo i 4 do 5 km široko) zbog navodnjavanja.
U doba antike, Klaudije Ptolomej naziva planinski masiv u kojima izvire rijeka sjeverni Pind) Canalovii. Po Juliju Cezaru rijeka tvorila je granicu između Makedonije i Tesalije, danas to nije tako. Ali je moguće da su rijeke Aliakmon i Ludias imale zajednički tok u antičko vrijeme, slika desno pokazuje moguću spojnicu rijeka.
U gornjem porječju Bistrice prostirala se drevna oblast Orestida.
Izvori uredi
- ↑ Danijel Alerić: Toponim Bosna kao slavistički problem, Rasprave ZHJ, sv. 21 (1995), str. 7. i 9.
"...egejski Makedonci zovu slavenskim imenom Bistrica. Dapače, ta je rijeka i među Grcima poznata pod prilagođenicom slavenskoga imena Bistrica, tj. pod imenom u obliku Β´ιστριτσασ ili (nečitko).8 Pod tim je imenom među njima sigurno bila poznata već g. 1696, što se može zaključivati na osnovi činjenice da je te godine njezino ime zabilježeno na J aillotovoj karti evropske Turske u obliku Vistritza jen.9 Danas je ona među Grcima poznata u prvom redu pod spomenutim antičkim imenom Aliakmon, ali ima razloga da se vjeruje kako je to ime među njima bilo sasvim zaboravljeno pa u novije vrijeme iznova prošireno, na umjetan način.10... Dakle, sumnje ne može biti: jedna dosta velika rijeka, upravo najveća rijeka u Grčkoj, nosi najprije predgrčko ili grčko ime, zatim, među doseljenim Slavenima i kasnijim Grcima - slavensko ime, a među Turcima, koji su osvojili područje oko Bistrice u XV. st., tursko ime....Grčka rijeka Bistrica - duga, kako je spomenuto, oko 320 km - najduža je rijeka koja teče područjem što su ga naselili južni Slaveni i pri tom sigurno nosi slavensko ime. "
Vanjske poveznice uredi
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Aliakmon |