Buša
Buša (domaće planinsko govedo, ilirsko govedo) je hrvatska domaća pasmina goveda. Spada u kratkorožna goveda – Bos brachyeros europeus.[1]
Uzgoj uredi
Ubraja se u primitivne (ekstenzivne) pasmine goveda. Uzgaja ih se u krajevima u kojima je čovjekov utjecaj na uzgoj vrlo slab, pa ovu pasminu i križance s njom ima za vidjeti u nerazvijenim brdskim, planinskim i krškim područjima južno od Save i Dunava,[1] u središnjoj i gorskoj Hrvatskoj, kao i uz jadransku obalu.[2] U BiH rasprostranjena je u Hercegovini.[3]
Povijest uredi
Znanstveno se pretpostavlja da su još Iliri uzgajali sitno kratkorožno govedo. Kad su Hrvati došli u današnju domovinu, sa sobom su doveli stada drugih vrsta brahicernih govedima iz svoje pradomovine. Po dolasku, ilirska su se goveda križala s ovim brahicernim govedima i danas naša brahicerna goveda su nastala najvjerojatnije iz ovih križanja.[1]
Tjelesne osobine uredi
Nije detaljno standardizirana. Sitne su grube građe. Greben je visine 100 do 110 cm. Krava je mase od 180 do 250 kg, a bik oko 300 kg. Spada u kasnozrela goveda. Junice se prvi put pripuštaju u dobi od 2 godine. Telad im sitna, okotne težine oko 15 kg. Bušama je plodnost oko 85 do 90%. Ženke su u rasplodu 10 do 12 godina. Životni vijek buša je oko 20 godina. Karakteristične je smeđe gubice, rogovi i papci uvijek su tamni. Koščata je i sitna.[1]
Gospodarstvo uredi
Ova pasmina rezultat je slabe prehrane i oskudne njege. Zbog toga joj muznost nije veća od 700 do 800 litara mlijeka, no ono je izvrsne kakvoće jer ima 4 do 6% mliječne masti. Laktacija traje oko 8 mjeseci. Randman mesa je oko 55%. Radna snaga buše je skromna no dostatna za potrebe ekstenzivne poljoprivrede svog područja.[1]
Odlično se prilagođava. Premda zimi dosta izgubi na masi, proljeti boljom ispašom sve nadoknadi. Prehrana joj je bila sličnija kozjoj. Hrana joj je bila paša i brst, zimi najčešće od slame i kukuruzovine. Često su im u rano proljeće jedina hrana bile mladice drveća. Skromnih je hranidbenih prohtjeva, izrazito je žilava i otporna i dobre plodnosti i u vrlo lošim životnim uvjetima. Vrlo otporna na zarazne i druge bolesti. Prikladna za iskorištavanje strmih i malih pašnjaka, te skromnih količina zimskih zaliha. Pogodna za pojedinačno držanje u obiteljima koje se bave ekstenzivnim stočarstvomi koje imaju skromne uvjete uzgoja.[1]
Brojnost uredi
Svrstana je u kategoriju I – visoko ugrožena, s obzirom na efektivnu veličinu populacije, koja je 167,31. Radi zaštite i očuvanja ove pasmine od izumiranja, u Gospiću je 21. siječnja 2005. održana je osnivačka skupština Udruge uzgajivača Buše u Gospiću. Hrvatska poljoprivredna agencija provodi registraciju i obilježavanje grla buše.[1]
Izvori uredi
- ↑ a b c d e f g Hrvatska poljoprivredna agencija Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. lipnja 2017. (Wayback Machine) Buša (pristupljeno 28. lipnja 2017.)
- ↑ Hrvatska enciklopedija govedo, domaće. Leksikografski zavod M. Krleža (pristupljeno 28. lipnja 2017.)
- ↑ Mljekarstvo : časopis za unaprjeđenje proizvodnje i prerade mlijeka, br. 7 i 8 Nikola Zdanovski: Mliječni proizvodi u NR Bosni i Hercegovini, str. 179-180, srpanj 1956. (pristupljeno 28. lipnja 2017.)
Vanjske poveznice uredi
- (163) Stočarstvo 58:2004 (3) M. Konjačić, A. Ivanković, P. Caput, P. Mijić, D. Franić: Buša u Hrvatskoj, str. 163-177