Curzonova linija

Kada su za poljsko-sovjetskog rata mladi Poljaci prodrli 1919. u Ukrajinu i Bjelorusiju, Pariška mirovna konferencija predložila je da se poljsko-ruska granica povuče prema liniji: Grodno - Jalovka - Nemirov - Brest-Litovsk - Dogursk - Ustilug - Krylov, zapadno od Rave Ruske i istočno od Pemysla do Karpata. Ta linija je kasnije nazvana Curzonovom linijom, prema britanskom političaru Georgeu Nathanielu Curzonu.

Curzonova linija ne razlikuje se mnogo od današnje poljske istočne granice

Poljska je odbila taj prijedlog, a kada je Crvena armija prešla u protunapad i potisnula poljsku vojsku, Curzon je u srpnju 1920. predložio ruskoj vladi da zaključi primirje i da se Crvena armija zaustavi na 50 km istočno od te linije, ali je tada sovjetska vlada odbila tu liniju. Crvena armija je u kolovozu 1920. poražena, morala se povući i sovjetska vlada je pristala da 12. ožujka 1921. u Rigi potpiše ugovor o miru s Poljskom, u kojem je prisiljena pristati da se poljsko-ruska granica povuče 150 km istočno od Curzonove linije. Današnja istočna poljska granica, uspostavljena nakon Drugoga svjetskog rata kao poljsko-sovjetska granica, u glavnim crtama odgovara Curzonovoj liniji.