Dinko Matković

Dinko Matković (Vrboska, 10. lipnja 1925.Split, 24. veljače 2016.)[1] je hrvatski pjesnik, aforist, skupljač hrvatskog narodnog jezičnog blaga (poslovice) i esperantist iz Vrboske. Bio je profesor engleskog i hrvatskog jezika.

Životopis uredi

Rođen u Vrboskoj. Esperanto govori od 1946. godine. Studirao je te dugo godina predavao engleski u školama. Njegovi su aforizmi objavljeni u zbirci splitskih aforista i aforista iz bliže splitske okolice. Dio njegovih aforizama preveden je na esperanto. Aforizme piše na čakavskom narječju hrvatskog jezika (usporedi (č)aforizmi iz naziva njegove knjige).

Aforizme je objavio u humorističnoj rubrici Pomet u Slobodnoj Dalmaciji. Aforizmi su mu pročitani na Radio Splitu i drugdje. Sve do 2015. svake nedjelje javljao se epigramima u emisiji Radio Splita "Kad se smijah tad i bijah".[1]

Matkovićev Rječnik frazema i poslovica govora Vrboske na otoku Hvaru prvi je hrvatski dijalektni rječnik u kojem su, osim frazema, leksikografski obrađene i poslovice jednoga izvornoga čakavskoga govora.[1] 2009. je godine poljski esperantist Georgo Handzlik uvrstio je 29 Matkovićevih aforizama u antologiju originalnih esperantskih aforizama Verdeskaj Pensoj (Zelenkaste misli).

Sudionik je blatskih Dana smiha,[2] brojnih međunarodnih seminara i kongresa Svjetske esperantske organizacije. 2010-ih je bio jedini živući esperantist na otoku Hvaru.

Djela uredi

Matković je objavio sljedeće knjige:[1]

  • Buodulske batudice: (č)aforizmi i poslovice, Adamić/Slobodna Dalmacija, 2001.
  • 333 Cerbaj Impulsoj/Moždani poticaji, knjiga aforizama na esperantu, Fontoj, 2001.
  • Rječnik frazema i poslovica govora Vrboske na otoku Hvaru, Matica hrvatska Jelsa, 2004.

Objavio je članke u Čakavskoj riči na temu govora mjesta Vrboske (Frazemi i paremiološki izričaji s natuknicama iz ribarstva i pomorstva u govoru Vrboske na otoku Hvaru, Poslovice Vrboske).

Uvršten je u zbirke haiku pjesništva urednika Zlatka I. Jurasa Haiku u Dalmaciji i Đurđe Vukelić-Rožić Nepokošeno nebo.

Nagrade i priznanja uredi

  • diploma Udruge zagrebačkih esperantista Udruge „Zagreba esperantisto“ za ustrajan rad na esperantu od preko 50 godina[3]
  • ulazak u antologiju originalnih esperantskih aforizama
  • nagrada u Kini za knjigu 333 Cerbaj Impulsoj
  • priznanje Općine Jelsa 2011. za životno djelo[1]

Izvori uredi

  1. a b c d e Facebook Mladen Vuković; ‎Kad se smijah tad i bijah - HR Radio Split. 25. veljače 2016. (pristupljeno 28. veljače 2016.)
  2. Slobodna Dalmacija Dinko Oreb: Finili su Dani smiha. 13. kolovoza 2002.
  3. Dugi Rat Online I esperanto živi vječno. 22. ožujka 2010.

Vanjske poveznice uredi