Dvojina
Dvojina (dual) gramatički je oblik koji označava dva predmeta, pojma, bića, pojave, osobe. Pretpostavlja se da je postojala u indoeuropskom prajeziku,[1] a danas potpunu dvojinu čuva samo mali broj jezika, među kojima su standardni slovenski i oba lužičkosrpska jezika.
Dvojina u hrvatskom uredi
U hrvatskom se ostatkom dvojine smatraju oblici imenica i pridjeva uz riječ oba /obje i glavne brojeve koji završavaju na dva/dvije, tri i četiri:
- za imenice muškoga i srednjeg roda ti oblici podudaraju s genitivom jednine
- za imenice ženskog roda podudaraju se s nominativom množine
- za pridjeve u muškom i srednjem rodu dodaje se poseban nastavak -a, a za ženski rod -e.
Nastavak u ženskom rodu pridjeva se podudara s nastavkom za množinu ženskog roda, ali se nastavak muškog i srednjeg roda ne može svesti ni na jedan drugi nastavak.
Naprimjer, u rečenici došla su neka dva visoka čovjeka, glagolski pridjev došla, opisni pridjev visoka, te zamjenički pridjev neka imaju nastavak -a.
Budući da se ovi oblici ne odnose samo na dva bića, precizniji naziv za dvojinu u hrvatskom je "paukal" ili "malina" (malo = 2-4).[2]
Slično pravilo postoji i u ruskom i drugim slavenskim jezicima.
Dvojina u staroslavenskom jeziku uredi
| Broj | Padež | Muški rod | Ženski rod | Srednji rod | ||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| nepalatal | palatal | nepalatal | palatal | nepalatal | palatal | |||||
| Jednina | N | rab-ъ | nož-ь | žen-a | duš-a | sel-o | polj-e | |||
| G | rab-a | nož-a | žen-y | duš-ę | sel-a | polj-a | ||||
| D | rab-u | nož-u | žen-ê | duš-i | sel-u | polj-u | ||||
| A | rab-ъ | nož-ь | žen-ǫ | duš-ǫ | sel-o | polj-e | ||||
| V | rab-e | nož-u | žen-o | duš-e | sel-o | polj-e | ||||
| L | rab-ê | nož-i | žen-ê | duš-i | sel-ê | polj-i | ||||
| I | rab-omь | nož-emь | žen-ojǫ | duš-ejǫ | sel-omь | polj-emь | ||||
| Dvojina | N | rab-a | nož-a | žen-ê | duš-i | sel-ê | polj-i | |||
| G | rab-u | nož-u | žen-u | duš-u | sel-u | polj-u | ||||
| D | rab-oma | nož-ema | žen-ama | duš-ama | sel-oma | polj-ema | ||||
| A | rab-a | nož-a | žen-ê | duš-i | sel-ê | polj-i | ||||
| V | rab-a | nož-a | žen-ê | duš-i | sel-ê | polj-i | ||||
| L | rab-u | nož-u | žen-u | duš-u | sel-u | polj-u | ||||
| I | rab-oma | nož-ema | žen-ama | duš-ama | sel-oma | polj-ema | ||||
| Množina | N | rab-i | nož-i | žen-y | duš-ę | sel-a | polj-a | |||
| G | rab-ъ | nož-ь | žen-ъ | duš-ь | sel-ъ | polj-ь | ||||
| D | rab-omъ | nož-emъ | žen-amъ | duš-amъ | sel-omъ | polj-emъ | ||||
| A | rab-y | nož-ę | žen-y | duš-ę | sel-a | polj-a | ||||
| V | rab-i | nož-i | žen-y | duš-ę | sel-a | polj-a | ||||
| L | rab-êhъ | nož-ihъ | žen-ahъ | duš-ahъ | sel-êhъ | polj-ihъ | ||||
| I | rab-y | nož-i | žen-ami | duš-ami | sel-y | polj-i | ||||
Vidi uredi
Bilješke uredi
- ↑ Matasović 2008, str. 177
- ↑ Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. V., str. 258, Zagreb, 2005. ISBN 953-7224-05-8, proleksis.lzmk.hr
- ↑ Damjnović, Stjepan. 2005. Staroslavenski jezik. Hrvatska sveučilišna naknada. Zagreb. str. 77–80. ISBN 953-169-095-2
Literatura uredi
Matasović, Ranko. 2008. Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika. Matica Hrvatska. Zagreb. ISBN 978-953-150-840-7
Izvori uredi
