Dvoranska crkva

Dvoranska crkva (njem. Hallenkirche), vrsta longitudinalne višebrodne crkve kojoj je visina bočnih brodova jednaka visini glavnoga broda. Cijela je građevina prekrivena jedinstvenom krovnom konstrukcijom, koja naglašava i jedinstvenost unutarnjega prostora. Za razliku od bazilike, takva konstrukcija onemogućuje izravno osvjetljavanje središnjega broda, jer ne postoji istaknuti razdjelni zid povišenoga središnjeg broda s bočnim prozorima.

Crkva sv. Wolfganga u Saskoj.

Unutrašnjost crkve u manuelinskom stilu u Belemu (Lisabon).

Dvoranske su se crkve pojavile u 12. stoljeću u francuskim pokrajinama Poitou i Saintonge, a potom su se raširile i njemačkim pokrajinama (Vestfalija), osobito u gotičkom razdoblju iz kojeg je najpoznatiji primjer crkva sv. Elizabete u Marburgu. Kasnije su njemački arhitekti i naučnici arhitekture na njemačkim fakultetima prenijeli dvoransku vrstu gradnje crkve u sve zemlje pod njemačkim ili austrijskim utjecajem, na području negdašnjeg Svetog Rimskog Carstva tj. kasnije Austro-Ugarske Monarhije. Tako su crkva sv. Marka u Zagrebu uz crkvu sv. Jakoba i crkva Marijina Navještenja u Ljubljani najpoznatije dvoranske crkve na našim prostorima.

Izraz "dvoranska crkva" skovao je njemački povjesničar umjetnosti Wilhelm Lübke.

Primjeri

Raznolikost gradnje dvoranskih crkvi razmjerna je na tlocrtima najpoznatijih primjera:

• 
  Tkzv. Livadna crkva u vestfalijskom Soestu
• 
  Crkva sv. Martina u Lauingenu s tri jednaka broda
• 
  Crkva sv. Elizabete u Marburgu, križolikog broda
• 
  Franjevačka crkva u bavarskom Berchtesgadenu s dva jednaka broda