Opat Einhard, poznat i kao Eginhard ili Einhart (oko 775.14. ožujka 840., Seligenstadt, Njemačka) bio je redovnik, franački povjesničar i biograf Karla Velikog.

Opat Einhard, slika iz ranosrednjovjekovnog iluminiranog rukopisa

Napisao je brojne radove od kojih su najpoznatiji oni koje je napisao na zahtjev Karlovog sina i nasljednika Ludovika I. Pobožnog.

Biografija Karla Velikog Vita Karoli Magni ili «Život Karla Velikog», nastala oko 817.830., danas je najvažniji izvor podataka o Karlovom životu i karakteru, s podacima iz carskih ljetopisa.

Einhardov književni uzor bilo je djelo rimskog povjesničara Svetonija, "Životi Rimskih Careva". Biografija je prvenstveno napisana u slavu Karla Velikog, Einhard je pritom zanemario poneki neugodni detalj dok je druge preuveličao- primjerice, da je Karlo bio iznimne visine. Ipak, u usporedbi s drugim izvorima, ova biografija predstavlja jedan od najtočnijih dokumenata tadašnjeg vremena.

Einhard je bio porijeklom iz istočnog dijela franačkog kraljevstva, iz kraja u kojem se još uvijek govori njemački. Obrazovan je u samostanu Fulda, jednome od najnaprednijih centara franačke znanosti i umjetnosti. Einhard je postao članom Karlovog dvora 791. ili 792. godine. Kralj je aktivno okupljao učenjake oko sebe te je uspostavio carsku školu predvođenu sjevernoumbrijskim učenjakom Alcuinom.

Obzirom na Einhardovo znanje o konstrukciji i građevinarstvu, Karlo ga je postavio na čelo radova složenih carskih rezidencija poput onih u Aachenu i Ingelheimu. Premda je Einhard bio blizak s Karlom, za njegovog života nije ušao u službu na dvoru. Nakon Karlove smrti 814. godine, Einhard je postao osobni tajnik Karlovog sina Ludovika I. Pobožnog. Napustio je službu tijekom razdoblja nesuglasica između Ludovika i njegovih sinova, u proljeće 830. godine.

Unutarnje poveznice uredi

Vanjske poveznice uredi