Elizabeta Ugarska
Sveta Elizabeta Ugarska (mađ. Árpád-házi Szent Erzsébet; Bratislava, 7. srpnja 1207. – Marburg, 17. studenoga 1231.), ugarska princeza, katolička svetica i redovnica iz dinastije Arpadovića.
| Sveta Elizabeta Ugarska | |
|---|---|
 Sveta Elizabeta Ugarska
| |
| Rođena | 7. srpnja 1207. Bratislava |
| Preminula | 17. studenoga 1231. Marburg |
| Kanonizirana | 27. svibnja 1235. |
| Spomendan | 17. studenoga |
| Simboli | ruža i kruh |
| Zaštitnica | prosjaka, siromaha, udovica, prognanika |
| Zaštitnica zanimanja | pekari |
 Portal o kršćanstvu
| |
Životopis uredi
Elizabeta je bila kći hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. (1205. – 1235.) i Gertrude Andechs-Meranske. U četvrtoj godini poslana je u središnju Njemačku na odgoj na dvor tirinškog grofa Hermana I. za čijeg se sina trebala udati kada odraste. Odrastujući, sazrijevala je u kršćanskim vrlinama i pobožnosti.
Godine 1221., u dobi od trinaest godina, udala se za tirinškog grofa Ludovika IV., koji je također bio veoma pobožan. Usprkos svom visokom položaju na dvoru, počela je voditi jednostavan život i predala se humanitarnom radu, hraneći prosjake i brinući se za slabe i nemoćne. Time je izazvala kritke rodbine, ali ne i supruga koji ju je podržavao u njenoj predanosti prema Bogu i milosrđu. Sa suprugom je imala troje djece: sina Hermana II., budućeg baštinika grofovije te dvije kćeri, Sofiju i Gertrudu. Kada je njen suprug umro u Otrantu na putu u Šesti križarski rat (1227.), Elizabeta se silno ražalostila te se pobrinula za djecu, napustila dvor, odrekla svega bogatstva i zavjetovala se, postavši redovnicom Trećega franjevačkog reda te se predala životu u siromaštvu, pobožnosti i brizi za druge.[1] Dala je sagraditi bolnicu, kraj dvorca Wartburga, da se osobno brine za bolesnike. Za velike gladi u Njemačkoj, pomagala je siromasima.
Štovanje uredi
Papa Grgur IX. (1227. – 1241.) proglasio ju je sveticom 27. svibnja 1235. u gradu Perugi u Italiji. Spomendan joj je 17. studenoga.
Godine 2007. slavila se širom Europe 800. godišnjica njenog rođenja. Smatra se zaštitnicom pekara, prosjaka, siromaha, humanitarnih djelatnika, bolnica, udovica, ljudi u progonstvu i mladih supruga. Njeni simboli su ruže, kruh i milosrđe.
Njoj se pripisuje vodica mađarske kraljice.
Posebno je časte franjevci. Po njoj se zove selo Jalžabet (kajkavska inačica imena) kraj Varaždina, gdje se nalazi i crkva posvećena njoj. Također, njoj je posvećena kapela u mjestu Čepelovac pokraj Đurđevca u Podravini.
Bibliografija uredi
- Zvonimir Zlodi, Sveta Elizabeta Ugarska : pokroviteljica Franjevačkoga svjetovnog reda : životopis, Provincijalat franjevaca konventualaca, Zagreb, 1985. (142 str.), II. izdanje: 2006. (184 str.), ISBN 9537154173
- Damir Hrelja, Sveta Elizabeta Ugarska : 1207.-2007. : 800-ta obljetnica rođenja, Državni arhiv u Varaždinu : Župa Jalžabet : Općina Jalžabet, Varaždin : Jalžabet, 2007. (56 str.), ISBN 9789536075157
- Ana Kovačević, Žena, majka, svetica: Elizabeta Ugarska u latinskim i hrvatskoglagoljskim izvorima, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1/2015. (elektronička inačica)
Izvori uredi
Vanjske poveznice uredi
Sestrinski projekti uredi
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Elizabeta Ugarska |
Mrežna sjedišta uredi
- Elizabeta Thürinška, sv., Hrvatska opća enciklopedija
- Devetnica sv. Elizabeti Ugarskoj
- Molitve sv. Elizabeti Ugarskoj
- St. Elizabeth of Hungary - Catholic Online (engl.)
- Elizabeta Ugarska - svetica siromaha (hrv.)