FK Partizan Beograd
FK Partizan srbijanski je nogometni klub iz Beograda, utemeljen 1945. godine po ugledu na CSKA, tim sovjetske armije. Osnovale su ga jugoslavenske vojne osobe, Andrija Ražnatović, Peko Dapčević, Svetozar Vukmanović – "Tempo", Otmar Kreačić – "Kultura", Vlada Mađarić, Ratko Pejić, Vujica Gajinović, Ratko Vujović – "Čoče", Koča Popović, Mijailko Todorović – "Plavi" i Pavle Jovićević.
 |
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica. |
| FK Partizan | ||||
|---|---|---|---|---|
 | ||||
| Puno ime | Fudbalski klub Partizan Beograd | |||
| Nadimak | "Crno-beli", "Parni valjak", "Grobari" | |||
| Osnovan | 4. listopada 1945. | |||
| Igralište | Stadion Partizana, Beograd | |||
| Kapacitet | 32.710 | |||
| Trener |  Igor Duljaj
| |||
| Liga | Superliga Srbije | |||
| 2022./23. | 4. | |||
| ||||
Prvu utakmicu klub odigrao je 6. listopada 1945. u Zemunu, a strijelac prvoga pogotka za Partizan u povijesti bio je Florijan Matekalo.
Partizan je 27 puta bio prvak države, a osvajač je 16 državnih kupova i 1 državnog superkupa. Najveći uspjesi Partizana u europskim natjecanjima su finale Kupa prvaka protiv Real Madrida 1966., osvajanje Mitropa kupa 1978. godine., kao i osvajanje prestižnog Uhren kupa 1989. godine. Poslije raspada Jugoslavije, Partizan je prvi klub iz Srbije koji se plasirao u Ligu prvaka (2003, 2010) i koji se plasirao u osminu završnice Kupa UEFA (2005). Boje kluba su crna i bijela.
Stadion uredi
Stadion Partizana (nekada Stadion JNA) nalazi se na mjestu gdje je do Drugog svjetskog rata bilo igralište BSK-a. Neposredno po završetku rata, započeta je gradnja novog stadiona. Prva utakmica je odigrana između reprezentacija Jugoslavije i Francuske (1:1) u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u nogometu 1950. Stadion je od polovice 1950-ih do 1987. korišten kao cilj godišnjeg festivala Dan mladosti, kada bi dana 25. svibnja predsjedniku SFRJ Josipu Brozu Titu predavana Štafeta mladosti.
Stadion Partizana u prvom razdoblju primao je oko 55.000 gledatelja, ali je zbog pooštrenih kriterija međunarodnih nogometnih organizacija, gledalište rekonstruirano 1998., ugrađena su sjedišta, prošireni ulazi, pa je kapacitet pao na 32.710 gledatelja.
uredi
Navijači FK Partizan nazivaju se Grobari i oni uvijek zauzimaju južni dio stadiona.
Klupski uspjesi uredi
Domaći uspjesi uredi
- Državna prvenstva (27)
1946./47., 1948./49., 1960./61., 1961./62., 1962./63., 1964./65., 1975./76., 1977./78., 1982./83., 1985./86., 1986./87., 1992./93., 1993./94., 1995./96., 1996./97., 1998./99., 2001./02., 2002./03., 2004./05., 2007./08., 2008./09., 2009./10., 2010./11., 2011./12., 2012./13., 2014./15., 2016./17. - Državni kupovi (16)
1947., 1952., 1954., 1957., 1989., 1992., 1994., 1998., 2001., 2008., 2009., 2011., 2016., 2017., 2018., 2019. - Državni superkup (1)
1989.
Europski uspjesi uredi
- UEFA Kup/Liga prvaka:
- Finalist (1): 1965./66.
- Mitropa kup:
- Prvak (1): 1978./79.
- Uhren kup:
- Prvak (1): 1988./89.
Poznati igrači uredi
Hrvati u Partizanu uredi
- Bruno Belin
- Stjepan Bobek
- Miroslav Brozović
- Zlatko Čajkovski
- Ivan Ćurković
- Mario Duplančić
- Josip Duvančić
- Vladimir Firm
- Ivan Gašpar
- Franjo Glaser
- Drago Hmelina
- Ilija Katić[nedostaje izvor]
- Stjepan Kopilović
- Florijan Matekalo
- Josip Pirmajer
- Ivica Pogarčić
- Miroslav Rede
- Franjo Rupnik
- Božidar Senčar
- Slavko Stojanović
- Zvonko Strnad
- Franjo Šoštarić
- Branko Zebec
- Dražen Bolić
Poznati treneri uredi
Stjepan Bobek
Abdulah Gegić
Milovan Ćirić- Marko Valok
Ivica Osim- Radomir Antić
- Miloš Milutinović
- Ljubiša Tumbaković
- Miodrag Ješić
- Vladimir Vermezović
Jürgen Röber- Lothar Matthäus
- Miroslav Đukić
- Goran Stevanović
- Aleksandar Stanojević
Avram Grant- Vuk Rašović
- Marko Nikolić
- Nenad Bjeković
- Ljubinko Drulović
